VJESNIK 2. (ZAGREB, 1926.)
Strana - 86
86 koja su organski pOstàla iz djelovanja oblasti, juridičkih osoba ili pojedinih osoba, ostaviti nepodijeljeni na mjestu njihova postanka ili, ako su odatle bili odstranjeni, imadu se tamo vratiti. 2. Austrijska vlada očituje već sada — dakle prije ratifikacije spomenutog državnog ugovora — da je spremna, da preda vladi Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca arhive Dubrovačke Republike i Splitskog Kaptola te sve druge količine, koje su postale iz poslovanja oblasti, juridičkih osoba i pojedinih lica na području sadanje Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, a koje bi se imale nalaziti u austrijskim državnim arhivima. 3. Obe se vlade obvezuju, da će se odgovarajućim odredbama brinuti za to, da sve arhivalije javnopravne provenijencije, koje se nalaze u privatnim arhivima, postanu pristupačne, bez ikakvog ograničenja, znanstvenim istraživaocima obiju država. 4. Ovaj sporazum stupa na snagu s danom potpisa.« Kako se vidi i italijansko^austrijski i srpsko-hrvatsko-slovenskoaustrijski sporazum, kcp su sklopljeni prerano i to prije ratifikacije mirovnih ugovora i prije nego što se uglaviše bilo kakva načela o imovini bivše austro-ugarske monarhije, nijesu pošli dalje od toga, da fiksiraju nekoliko načela o substanciji onoga, što je Austrija imala predati državama nasljednicama 1 ). Lako se moglo vidjeti, da ova utanačenja ne mogu zadovoljiti ni znanstvenim potrebama a kamoli praktično-administrativnim. Moglo se svakako očekivati, da će doskora doći ili do revizije ovih utanačenja ili do izradbe bilo kakovih dopunjaka. Poticaj za ovaj posao mogao je doći, po mom mnijenju, samo s jedr.3 strane, sa strane nutarnje administracije pojedinih država. Da ostanemo samo kod naših pitanja, moramo spomenuti, da veliki kompleks zemalja, koji se prije nalazaše u sklopu zemalja austro-ugarske monarhije, a koji je god. 1918. stvorio s Kraljevinom Srbijom novu Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca, moraše, za neko stalno doba, da živi i da se ravna po starijim zakonima i da nastavlja poslove, koji su se već načeli. Za sve je to trebalo kud i kamo više arhivskog materijala, nego što je onaj, koji se nalazio u tim zemljama, s tim više, što su ovdje postale mnoge nove oblasti, kojih prije nije bilo, i što su u njihovu kompetenciju došli poslovi, koji su se prije rješavali u Beču. Takova je materijala najmanje trebalo Hrvatskoj i Slavoniji, jer su one mogle da nastave svoj predašnji život, a za to im bijaše u glavnome dovoljan onaj arhivski materijal, koji im je već otprije na raspolaganju. ») Usp. Bittner, o. c. str. 82.
