VJESNIK 2. (ZAGREB, 1926.)
Strana - 213
213 Izradba orgulja za crkvu sv. Katarine g. 1689. U Ljubljani živio je gradjanin Ivan Faller, koji je umio praviti orgulje. Pošto su u zagrebačkoj crkvi sv. Katarine prigodom požara g. 1674. izgorjele one orgulje, što ih je g. 1651. izradio Caspar Martin, pomišljahu Isusovci na to, da Falleru dadu praviti nove orgulje. Ovu je namjeru izveo o. Ivan Despotović, rektor isusovačkoga samostana u Zagrebu. Despotović je naime 28. travnja 1688. sklopio s Fallerom ugovor, prema kojemu će Faller izraditi nove orgulje za isusovačku crkvu sv. Katarine. Ugovor je sastavljen na njemačkom jeziku, a sadržaje ovih 7 točaka. 1. Faller će izraditi orgulje prema priloženom nacrtu. Orgulje moraju imati 4 glaspalka, 12 gornjih registara i 3 pedala. Najviši »pisek« mora od dolnjeg otvora do vrha svoga imati 8 stopa, a drugi piski neka budu razmjerno veliki. Faller će orgulje izraditi prema pravilima svoje umjetnosti, i to po nacrtu Ivana Suppea, tadašnjega organiste u stolnoj crkvi zagrebačkoj. 2. Cijele orgulje doći će u posebnu drvenu kućicu, za koju preuzima Faller sve stolarske i druge radnje; izuzimlju se samo dva kipa, koji će ovu kućicu riješiti; rektor Despotović dat će ova dva kipa drugdje izraditi. 3. Isusovci stavit će Falleru na raspolaganje sav gradjevni materijal za izradbu orgulja, poimence: drvo, olovo, kositar i t. d. 4. Faller mora svoju radnju izvesti u roku od godinu dana tako da će orgulje moći svirati već na Uskrs godine 1689. 5. Pošto Faller ne će orgulje raditi u Zagrebu nego u Ljubljani, mora on na svoj trošak prevesti orgulje iz Ljubljane po vodi (Ljubljančici i Savi) do Zagreba. Ako se putem dogodi kakova šteta, morat će orgulje popraviti Faller. 6. Kada Faller orgulje na svoj trošak, muku i pogibelj dopremi u Zagreb, mora ih ovdje po svojim ljudima dati postaviti u crkvi sv. Katarine; za ovu svrhu ne treba rektor Despotović pribaviti nikakovu pomoć. 7. Ako bi prije svršetka ovoga posla umro Faller, mora se njegova udovica sa baštinicima pobrinuti, da se orgulje zgotove. Za sav posao svoj dobit će Faller od rektora Despotovića 1000 forinti njemačke vrijednosti, od kojih svaki vrijedi 60 novčića. Rektor će dati kola za prijevoz orgulja od Save do crkve sv. Katarine; jednako će on Falleru i njegovim ljudima dati besplatan stan u vrijeme, kada će u crkvi postavljati orgulje. U ime »likova« dobit će Faller napose 12 talira. (Svaki je talir tada vrijedio po 2 njemačka ili rajnska forinta). Ugovor je sklopljen u Zagrebu, a notpisaše ga: rektor Despotović, orguljar Ivan Faller i još dva svjedoka. Sva četvorica staviše na ugovor pečate. Ugovor ima još jedan dodatak, što ga je svojom rukom na njemačkom jeziku pisao Ivan Faller. Tu on potvrdjuje, da je 13. kolovoza 1689. isplaćen za svoj posao. Prema tomu nijesu orgulje bile dovršene do Uskrsa, već tekar 13. kolovoza 1689. (Izvorni ugovor nadjoh medju spisima: »Acta Jesuitica irregestrata collegii Zagrabiensis«, fasciculus VIII., broj 100. u kr. ug. državnom arhivu u Budimpešti). Napisao dr. Rudolf Horvat. Kajkavska oporuka Katarine CvetuŠić, bake Baltazara Krčelića. Medju ugledne gradjane u starome Zagrebu spadao je Gjuro pl. Darić, koji je imao trgovinu na Harmici, t. j. na Jelačićevom trgu. Darić je redomice kroz punih 30 godina (1685.—1714.) bio asesor (zastupnik) grada Zagreba.
