VJESNIK 2. (ZAGREB, 1926.)
Strana - 97
97 koji s vremenom izgubi svoju praktičnu vrijednost a zadobije naučnu. Kad je pristala da pomaže Ministarstvu Inostranih Dijela, onda je najprije trebala raditi na čitavoj organizaciji pripravnog posla, sklapanja konvencija i njihovog bezodvlačnog provadjanja. Akademija je sasvijem pustila s vida glavne ustanove, koje su pozvane za ovakav posao, arhive, što se naravski ne može opravdati nikakvijem razlozima. Bolje bi bilo, da je odmah stupila s njima u vezu i nastojala odrediti pitanja, koja mogu riješiti sami arhivi, koja ona, a koja napokon i arhivi i akademija skupa. Sa sastavljanjem spiskova ne bi se mnogo učinilo, ako se ne bi prije izvršio i pripravan rad za sastavljanje samih spiskova, kao sakupljanje stanovite bibliografije za ovaj posao, proučavanje državnog prava i administracije i t. d. onih država, s kojima će se imati rješavati arhivska pitanja. Moglo bi se još koješta spomenuti, što je trebalo učiniti a što se propustilo, ali napokon za sve to nije odgovorna beogradska akademija, nego druge oblasti, a ona je dosta učinila na području, koje je izabrala i s kojim njezin rad ima bilo kakve veze. (Usp. Godišnjak str. 90—97). VII. Rad Državnog Arhiva u Zagrebu. Sasvijem drugi zadatak postavio je sebi Državni Arhiv u Zagrebu. Slomom centralnih država imala su doći na rješenje mnoga arhivska pitanja isto onako, kao i mnoga politička, administrativna, financijalna, saobraćajna i t. d. Zagrebačkom se arhivu dakle odmah ukazala potreba, da se orijentuje o toku pregovaranja 0 miru poslije velikih ratova i političkih promjena i o predmetima, koji se iznose na mirovnim konferencijama. 1 ) Pomoću literature, koja je u njegovoj knjižnici i u ostalim zagrebačkim knjižnicama, te napokon i one, koju sam mu ja mogao staviti na raspolaganje, ustanovilo se, koja bi se naša arhivska pitanja imala formulirati 1 na koji način. Onda je trebalo stvoriti što tačniji pregled sastavine pojedinih arhiva i registratura u Austriji i Ugarskoj te odrediti pisani materijal, koji je nastao iz poslovanja pojedinih austrijskih i ugarskih oblasti, u prvom redu centralnih, koje su zahvaćala u naš život. Time se odmah ukazalo, da izmedju austrijskih i ugarskih oblasti ima dosta razlike, pa je trebalo proučiti austrijsko i ugarsko državno pravo i administraciju, uvijek sa arhivističkog stanovišta. Sve ovo bijaše u neku ruku samo pripravan rad, koji je dao vrlo mnogo rezultata. Kad ovaj bijaše gotov, — ili, da bolje *) Usp. E. S a tow, A guide to diplomatical practice. London 1917. sv. I. str. 1—172; E. v. Wertheimer, Friedenskongresse und Friedensschlüsse im 19 und 20 Jahrhundert, Berlin 1917., R. Gilady Gruber, Internationale Kongresse und Konferenzen, Berlin 1919. 7
