VJESNIK 1. (ZAGREB, 1925.)
Strana - 84
84 vatsku snašla katastrofa na Krbavskom polju (1493.), a 16. kolovoza 1513. jedva je ban Petar Berislavić odlučnom pobjedom kod Dubice srećno obranio krajeve izmedju Une i Kupe od gotovog rasula! Zar gubitak starih izvornih i posve vjerodostojnih povelja nije mogao dati povoda, da se po neovjerovljenim prepisima njihovim, po kalupu frankapanskih i blagajskih isprava kao i po predajama u plemenu sastave nove i kićene darovnice i druge isprave? Za kraljevske potvrdnice habsburških vladara već smo istakli, da su Ferdinandova od god. 1548., Maksimilijanova od god. 1571. i Rudolfova od god. 1583. posve ispravne i autentične. Rudolfova je pače, u koliko znademo, jedina sačuvana u izvorniku. Stoga se ne ćemo više s njima baviti, nego ćemo samo objasniti nešto, što bi se u MaksimiIijanovoj moglo činiti čudnovato. U njoj se naime kaže, da je u ime plemena Kreščića došao u kraljevsku kancelariju „fidelis noster honorabilis Joannes Lynbich, canonicus ambarum ecclesiarum Wratislavien(siiim), ac artium et philosophiae magister", pa da je zamolio potvrdu starije povelje kralja Ferdinanda I. Tko je taj Ivan Ljubić? Da je bio od plemena Kreščić, nema sumnje, jer se medju svjedocima, koji su od plemena Kreščić god. 1520. svjedočili u prilog Turopoljcima, nalazi i „Gregorius Lytvbych",. tada star pedeset godina. Bit će to jamačno otac ili stric ovoga Ivana Ljubica, koji se je popeo do časti kanonika u Vratislavi, i o kojem Lopašić piše, da se je istaknuo i kao latinski spisatelj. On je naime god. 1561—1566. izdao dva spisa, koje je ravnatelj Šime Ljubić u bivšoj carskoj knjižnici u Beču našao 84 ). Ovoliko o poveljama nekadanjeg znamenitog plemena Kreščić, u koliko se može znati po dosad poznatoj gradji. Kad bi se temeljito pretražile škrinje privilegija plemenskih općina u Draganiću, Krašiću i gornjoj Kupčini, nakupilo bi se jamačno više toga gradiva, pa bi se što šta dalo još popuniti ili ispraviti. Ta i povjesnica plemenite općine u Turopolju ukazuje se u posve drugom svjetlu, odkad je E. Laszowski izdao njezine pismene isprave. Dok se je prije govorilo i dokazivalo, da su plemići Turopoljci porijetlom Magjari i potomci magjarskih naseljenika, dokazano je sada nakon izdanja njihovih pismenih spomenika, da su oni tako po porijetlu kao i po potonjim naseljima najčišći Hrvati. III. Kad je nepoznati nam pisac preradjivao darovnicu kralja Bele IV. za Kresa, Kupišu i Raka, hrvatski je narod već kroz decenij i više preživljavao svoje herojsko doba, koje je trajalo preko dva stoljeća od boja na Krbavskom polju (1493.) pa do mira u Karlovcima (1699.). To S4 ) Lopašić, Bihać, str. 258—259. /
