VJESNIK 1. (ZAGREB, 1925.)
Strana - 76
76 listine transumirali i legalizirali, oni su u svoje tränsumpte prenosili ne samo listine, nego i te zapise. Tako prepisuje zagrebački kaptol jednu povelju kralja Ljudevita 1. od 2. veljače 1355. i kasnije pridani zapis od 28. veljače 1364., gdje no ističe, da prepisuje „litteras privilegiales pendentium duorum sigillorum eiusdem, uno scilicet antiquo in Wzura casualiter deperdito, et altero novo ac moderno consignatas . . . petens nos easdem de verbo ad verbum cum quadam clausula, que in spacio (margine) inferiori eiusdem privilegii sic incipit „in perpetuam rei memoriam" etc. transcribi et nostro sigillo consignari faceremus 73 ). Nakon ove digresije o pečatima nameće se samo po sebi pitanje, imade li kakove sveze izmedju opisanih Ljudevitovih povelja sa zapisom i novim visećim pečatom s jedne strane i njegove potvrdnice Beline povelje za Kresa i drugove, koju da je izdao god. 1364., dotično još 1354., s druge strane? To je pitanje tim opravdanije, što ni ta potvrdnica kao ni Belina darovnica, nije do nas doprla u prvotnom obliku, već je i ona preradjena. Već je sprijeda spomenuto, da se u samoj potvrdnici nalaze neki podatci (kao privola hercega Stjepana i katalog crkvenih i svjetovnih dostojanstvenika), koji se podudaraju s godinom 1354.; dok opet drugi podatci (potvrdjivanje novim pečatom i datum izdanja povelje) apsolutno svjedoče za godinu 1364. Taj se nesklad i razilaženje može jedino tim protumačiti, da je izvorna potvrdnica bila sastavljena od dva dijela, da je naime sastojala od kraljeve povelje s datumom i imenikom dostojanstvenika od god. 1354. i sa starim pečatom u Usori ukradenim, a osim toga od zapisa ili klausule od god. 1364. zajedno s novim pečatom. Po tom je izvorna potvrdnica kralja Ljudevita za pleme Kreščić izgledala onako, kako se to vidi na njegovoj potvrdnici za plemića Petra od Rakovca, koja je izdana 29. rujna 1354., a poslije bosanske vojne ponovo je potvrdjenä zapisom (clausula) i novim pečatom 27. travnja 1364., dakle deset godina nakon izdanja njezina 74 ). Nepoznati dakle preradjivač potvrdnice za Kreščiće, živući negdje na koncu XV. stoljeća ili na početku XVI. nije jamačno shvaćao razlog i važnost zapisa na povelji, pak je od dva akta (povelje i zapisa) skalupio jedan akat, ispustivši iz povelje datum i zabacivši od zapisa sav tekst osim zaključka s datumom. Tako je stvorio krpariju, punu nesklada i protuslovlja. A da je tako radio, odaje on sam, kad je na onom mjestu, gdje se govori o potkrijepi novim pečatom, dodao ni u jednoj drugoj povelji upotrebljeni dodatak : „nichil tarnen et penitus de appensione trium sigillorum, paterni unius videlicet demactati, et alter ius in Transalpinis deperditi, tercii quoque nostri in Wzwra casualiter ammissi in hac parte advertentes u . Baš taj dodatak, koji sam 73 ) Smičiklas, Cod. dipl. reg. Cr. XIV., str. 409. Sravni još str. 476. '*} Smičiklas, Cod. dipl. reg. Croat. XII., str. 256—257; XIII., str. 363.-364.
