VJESNIK 1. (ZAGREB, 1925.)
Strana - 77
77 po sebi na ovom mjestu nema nikakvog smisla, dokazuje neizravno, da je više puta spomenuti zapis na izvornoj povelji postojao, a preradjivač kao da se hoće opravdati, što ga je u svojoj preradbi ispustio. Prije nego završimo analizu Ljudevitove potvrdnice, svratiti nam je pažnju još na dvije stvari. U potvrdnici se kaže, da je neki „Thomas Farkas(s) de generacione nobilium Kry stych (Kreschych) s darovnicom kralja Bele došao na kraljevski dvor moleći, da je kralj Ljudevit I. potvrdi i u svoju potvrdnicu doslovce upisati dade. Taj Torna FarkaŠ (Farkašić) jamačno bi imao biti od Znamenite porodice Farkašića, o kojoj smo u prvoj glavi ove studije govorili. Ali prvi po nesumnjivim dokumentima poznati Toma Farkašić živio je oko god. 1413., pa bi se stoga moglo posumnjati o autenciji same potvrdnice, jer Tomo FarkaŠ od god. 1354—1364. i Tomo Farkašić od god. 1413. jamačno nije jedno te isto lice. Medjutim moglo je biti, da je god. 1354—1364. zaista drugi, stariji Toma Farkaš(ić), kojega inače nema u nesumnjivim dokumentima. K tomu je ime Toma bilo Često u porodici ili zadruzi Farkašić, kao primjerice 1493., 1495., 1520. Tomo Farkašić bio je god. 1520. star 50 godina, pa je po tom bio najmanje unuk onoga Tome Farkašića od god. 1413., kojemu je opet Toma Farkaš(ić) od god. 1354. do 1364. mogao biti otac ili djed. Poznato je naime, da se stanovita krsna imena redovito opetuju u pojedinim porodicama. Vrijedno je još spomenuti, da se potvrdnica kralja Ljudevita I. za Kreščiće posve podudara u svim dijelovima s potvrdnicom, koju je isti kralj 18. svibnja 1364. izdao knezovima Babonić-Blagajima 75 ). Po tom nastaje pitanje, u kojem odnosu stoje obje povelje jedna prema drugoj ; da li je naime privilegij za Kreščiće preràdjivan po privilegiju za Babonić-Blagaj e ili pak obratno? Vjerojatno je, da je bilo prvo, jer se potvrdnica Ljudevitova za Babonić-Blagaja spominje već u jednoj povelji bana Matije Gereba od 26. kolovoza I486., premda samo u izvadku 76 ), dok se privilegij za Kreščiće upisuje tek god. 1499. u potvrdnicu kralja Vladislava II. Suviše u privilegiju za Blagaje nema onoga dodatka o pečatima, po kojemu se privilegij za Kreščiće razlikuje od svih drugih kraljevskih povelja onoga doba. Stoga nam je suditi, da je preradjivač. potvrdnice za Kreščiće imao za formulai* ili kalup povelju za Babonić-Blagaje, kao što je preradjivač Beline darovnice za Kresa i drugove upotrebio darovnicu kralja Bele IV. Frankapanima za grad Senj. Moguće da je obje listine izradjivala, dotično preradjivala jedna te ista osoba. Ta pleme Kreščić živilo je u susjed") Smičiklas, Cod. dipl. reg. Cr. XIII., str. 371. Vidi još : Thalloczy et Barabâs. Codex dipl. comitum de Biagäy, str. 150—152. gdje je važna i nota na kraju. 7e ) Thalloczy et Barabâs, Cod. dipl. cpmit. de Blagay, str. 416—423., naročito str. 418.
