VJESNIK 1. (ZAGREB, 1925.)

Strana - 42

42 huius monasterii

1

). Kad prva isprava nije proizašla iz kancelarije Petra Krešimira, a nije ni napisana od nekoga iz kraljeve okoline, onda se vrlo lako mogla izraditi još jedna; dosta je bilo, da se prvobitna kraljeva odluka o slobodi samostana i o oslobodjenju od plaćanja poreza u njoj odrazuje. Rački ispravno ističe, da je ova druga isprava izradjena po prvoj a uz to i po ostalim darovnicama samostana sv. Ivana; On kaže: Instrumentum sub b. e diplomate sub a. et aliis eiusdem monasterii donationalibus confectum esse, palet tarn ex forma quam ex argumento eiusdem. Interpolator regis Cresimiri privilégiâtes quoad formam amplificavit, quoad rem vero alias eiusdem monasterii possessiones, quae in allis quoque eiusdem registri actis adducnntur, ipsis addidil

2

). Rački je dalje izveo ovaj zaključak: „Postanak listine B mogao bi se ovako shvatiti: njetko, svakako iz kruga rogovske opatije, preradio je Kresimirovu listinu A tako, da ju je uzeo za podlogu ; u prvoj česti nove isprave razširio je on i ispravio izvornu listinu

, koju je nastavio tiem, što je uvrstio još neke zemlje iz posjeda opatije i tiem jih kraljevskom sankcijom zaštitio"

3

). Ovaj zaključak po mom mnijenju, stoji još i danas. Uzmemo li, da je i kraća isprava izradjena ili od opata Andrije ili od nekoga drugoga iz kruga rogovske opatije, onda je još lakše zamisliti i postanak šire i to na isti način. Preradjivanje isprava ili nova izradba na osnovi starijih nije u X. i XI. stoljeću ništa neobična

4

). Ako se radi o preradbi kraljevske, treba pitati, je li nova izradba potekla od onog istog kralja, koji je izdao i raniju, ili od kog njegovog nasljednika, je li njezin primaoc jedna osoba ili više njih, a naročito sadržava li nova izradba kakvih novih pravnih osnova, kojih nema u staroj. Napokon dolazi u obzir i to, jeli se možda u položaju vladara koješta promijenilo, pa novo stanje ne odgovara ranije stvorenoj odluci. To može da bude u slučajevima, kad je neka isprava u svojoj prvoj obradbi izdana prije krunisanja a u novijoj poslije. Ali primaocu je uvijek u prvom redu stalo do toga, da druga izradba bude svojom sadržinom što potpunija a svojim oblikom što tačnija. Kod svake se nove izradbe dade obično naslućivati vrlo mnogo razloga, s kojih je mogla da postane, ali dokazati se može malo ili ništa. Medju ono, što se da jasno pojmiti, ide u prvom redu odnošaj druge izradbe prama prvoj ; može se vidjeti, je li se izradjivač druge služio prvom samo kao konceptom, s kojim je mogao operirati po miloj volji, čak i tako, da u drugoj skoro ni nema traga prvoj, ili je drugom obradbom dao usa!) Starine, 23, str. 156—159. 2

) Doc, str. 55. 3

) Rad, 36, str. 162. *) Ficker, Beiträge zur Urkundenlehre, I., str. 272 i dalje; Redlich, Die Lehre von den Privaturkunden str. 145; Bresslau, o. c. IL, str. 308—317;