VJESNIK 1. (ZAGREB, 1925.)

Strana - 43

43 vršenu sliku prve. Promašaji i kojekakve zloporabe nijesu u ovim slučajevima ništa neobična. U novoj se obradbi vraća datum starije i ako ne odgovara više novim prilikama, kao imenima svjedoka, naslovu izdavaoca ili primaoca i t. d. Ako se od novih obradba strogo odvoje potvrde i transumpti, vrlo je malo takovih isprava jednog vladara, koje bi bile samo nove obradbe isprava, izdanih od nekog njegovog predšastnika. : Dobiti pravu sliku onih novih izradba, od kojih se nijésu sačuvali originali, nije uopće moguće; krivotvorenju su.otvoreni svi putevi. Ispitivanje treba ovdje da se zadovolji time, da istakne samo neke mogućnosti. Razlike izmedju naših dviju isprava, u koliko ih Rački nije spomenuo ili ih nije dovoljno istaknuo, bile bi ove: 1. Redakcija A

1

) ima samo simboličnu invokaciju, hrizmon, redakcija B verbalnu : In nomine sunete et individue trinitutis. Kako je naša isprava prva hrvatska javna isprava, koju imamo u originalu, tako na njoj vidimo i prvi oblik hrizmona u javnim ispravama. To je jednostavan krst, kakav imadu i naše privatne isprave

2

) pa langobardske privatne i jedna kraljevska

3

). Redakcija B ima onu invokaciju, koja je i najviše raširena; 2. Redakcija A ima dalje kratku formulu datiranja po godini i mjesecu s navodom indikcije. Ona glasi: Anno ub incurnutione domini nostri Jesu Christi millesimo L-mo Villi iudictione X*) . . . mense februario. Redakcija B ima sve to prošireno : Anno incurnationis Jesu Christi omnium dominuntis millesimo quinquugesimo nono ubeunte, indictione decimu elubente . . . mense quidem februario. Spomeuuto je, da nas historička sadržina isprave, u prvom redu boravak papinog legata Majnarda u Beogradu, upućuje, da godinu upućenja računamo po culculus florentinus, po kome, prema današnjem računanju, počimlje godina sa zakašnjenjem od 2 mjeseca i 25 dana, pa tako kao godina, kad je izdana ova isprava, vrijedi ovdje g. 1060. Redakcija B odaje riječima omnium dominunte, abeunte i elubente neobično i nepotrebno proširenje. 3. Obe se redakcije još za pobliže datiranje služe oznakom godine vladanja. Redakcija A spominje samo Kresimirovo vladanje, Régnante Cresimiro rege Chroatorum et Dalmatiarum, dok B spominje papu Nikolu II. i cara Aleksija Komnena. Ovdje stoji : beutissimo papa Nićolao universuliter mundo apostolicunte, in orientis purtibus, Constuntinopoleos scilicet, Cumneno imperuute. Izradjivaču nije smetalo, što je papa Nikola II. sjedio na stolici sv. Petra god. 1958—1061. a Aleksij Komnen na svom prijestolju god. 1081 —1118, pa je obojicu spojio skupa. Koje1

) Po Račkome kraću označujemo sa i a dužu sa B. 2

) Sufflay, Die dalmatinische Privaturkunde str. 45—46. 3

) Erben, Urkundenlehre str. 143. O hrizmonu pobliže u poglavlju o originalima. 4

) Griješkom mjesto XII. Rački, Doc, str. 55.; Šišić, Priručnik str. 230., Geschichte der Kroaten str. 225.