VJESNIK 1. (ZAGREB, 1925.)

Strana - 41

41 Zvonimir

1

), mletački dužd Ordelafo Falieri

2

) i ugarsko-hrvatski kraljevi Stjepan IV. (III.) i Bela II. (III.)

8

). Dužd Ordelafo Falieri spominje u svojoj potvrdnoj ispravi od god. 1116. samo jednu ispravu Petra Krešimira. On kaže: Prinilegium sancti Johannis Belgradensis monasterii a Cresimiro rege factum ego collaudo et in sua stabilitate confirmo ita, ut nul lus episcopus aut comes vel ciuis predicti monasterii liber tatem uiolare audeat, quam non solum a nobis confirmandam esse dicimus, set, a beato Gregorio romane urbis papa sancitam in suis decretis esse cognoscimus. Potvrdna isprava kralja Dmitra Zvonimira nije se sačuvala ; spomen o njoj sačuvale su isprave Stjepana i Bele. U ovim se dvjema izričito ne spominje isprava Petra Krešimira za samostan sv. Ivana, nego se samostanu potvrdjuju ona dobra, koja je dobio od njega, a i od Dmitra Zvonimira. Ispravno smatra Šišić, da će imanje Kamenjane samostan sv. Ivana bit dobio od Dmitra Zvonimira a ne od Petra Krešimira

4

). U ispravi kralja Stjepana stoji : Monasterio sancti Johannis in ßnibus Dalmatie sito, in urbe, que quondam, dum in suo statu existeret, Alba vocatur, conßrmamus et presenti priuilegii testimonio corroboramus, ut integre fratres predicti monasterii habeant omnes terras Utas, quas olim Cresimir et Suennimir quondam Chroatie reges et eorum principes iam dicto monasterio iure perpetuo tradiderunt, sicut in eorum priuilegiis continetur, secundum quantitatem et terminum terrarum illarum. Kad se ova isprava pozivlje na Petra Krešimira i Zvonimira, plural priuilegiis je na mjestu i onda, ako se misli na jednu ispravu Petra Krešimira, jer je druga bila Zvonimirova. Bela ponavlja sve ono, što je rekao Stjepan i proširuje samo u toliko, u koliko mjesto fratres kaže abbas et fratres a prirodno spominje i ispravu Stjepanovu, nec non Stephanus beate memorie frater et antecessor noster rex. Ostale potvrdne isprave, kad se pozivaju na isprave Petra Krešimira, spominju imanja samostana sv. Ivana i samostana sv. Kuzme i Damjana skupa

5

). I ako se u ispravi god. 1060. (1059.) kaže, da je samostan sv. Ivana utemeljen po zapovjedi i potporom kralja Petra Krešimira (mea iussione et solatio), ne vidim razloga, da se ova isprava označi kao utemeljiteljna isprava ovog samostana, kakovom je smatra Šišić

6

). Poimanje ove isprave kao isprave izradjene po primaocu, olakšava i poimanje onog komada (proširenog sastavka), koji se nalazi na početku Policoriona pod naslovom Priuilegia Chressimiri de libertate ») lb. br. 93. 2

) Smičiklas, Cod. dipl. II., br. 25. 3

) lb. br. 100. i 210. *) Šišić, Gesch. d. Kroaten, str, 295., op. 2. 6

) Smičiklas, Cod. dipl. II., str. 293., III, str. 99—100. *) Priručnik str. 229.