VJESNIK 1. (ZAGREB, 1925.)

Strana - 40

ne formalno utemeljio taj samostan, a to svakako podupirao njegovu dogradnju (u ispravi stoji: monasterii, quod mea iussione et solatio, immo magis uestro tabore inchohatur et perficitur), već prije njegova dolaska izradio tekst isprave, pa ako kralj pristane na njezinu sadržinu, bit će gotovo njezino pravno djelo. Po samoj ovoj ispravi možemo da razaberemo dva momenta, koja se kreću oko ove, kao \ oko svake druge, isprave, a to su akcija i dokumentacija*). Kralj je mogao i prije svog dolaska u Biograd znati što hoće opat Andrija i pristati na njegove molbe. Time bi akcija bila dovršena. Kad je došao u Biograd i vidio da opat ne traži ništa više od onoga, što je bilo ugovoreno, samim pristajanjem kraljevim na fiksiran tekst završila se i dokumentacija. Kad u ispravi nema pomena ni da ju je kralj potpisao a ni da je opskrbljena kraljevim pečatom, kralj nije učinio ništa drugo nego samo dao svoj pristanak. Na originalu se vidi, da je na njoj bio pečat i da je visio na vrpci, provučenoj kroz pergamenu. Pečat nije trebalo odmah metnuti; to se moglo učiniti kasnije u kraljevskoj kancelariji

2

). - Prema ovome, što je do sada rečeno, mislim, da je isprava za samostan sv. Ivana po izdavaču svakako isprava kralja Petra Krešimira, ali da je njezin tekst, i to na onom komadu, koji nam se sačuvao, izradjen od opata Andrije, a napisan ili od njega samoga ili od nekoga drugoga u samom samostanu. Pečat, koji je bio na njemu, metnut je kasnije. U doba, kad je izdana ova isprava, kralj Petar Krešimir nije dugo sjedio na hrvatskom prijestolju, a prvih godina svog vladanja bio je još k tomu zauzet važnim crkvenim, što je u to doba bilo isto što i državnim, poslovima. Njegove su isprave u početku bile izradjene po svoj prilici izvan kancelarije, kao ona god. 1062. ; organizacija njegove kancelarije pada oko god. 1069.

3

). Onda postoji velika vjerojatnost, da je kralj na početku svoga vladanja lako mogao pristati na to, da jedna njegova stvorena odluka bude fiksirana u ispravi izradjenoj po«, primaocu. Dok je Petar Krešimir ovom istom samostanu, osim otoka Žirja i dvorca Rogova, darovao još i Vrbicu i dok bi se po popisu imanja ovog samostana

4

), moglo naslućivati, da mu je namijenio još koju ispravu"'), dotle mi ne znamo za nijednu, osim za ovu od god. 1060. Njegova su darivanja samostanu sv. Ivana potvrdili kasnije kralj Dmitar J

) 0 tome opširno Bresslau, Urkundenlehre 2. izd„ sv. 2., str. 62—193., u poglavlju: Handlung und Beurkundung. 2

) O sličnim ispravama kralja Kolomana, vidi: Fejérpataky, Kâlmân kirâly oklerelei. Budapest 1892. 3

) RaČki, Hrv. dvor. kancelarija, str. 4. *) Doc. str. 161 — 175. i u Starinama 23. 6) Doc. br. 66., 67., 78. i 79.