VJESNIK 1. (ZAGREB, 1925.)
Strana - 206
206 deset a možda i pred trideset godina, ali se opet ne možemo oteti dojmu, da u nekim slučajevima, naročito kod arhivalnog rada, treba vezati skupa kriterije raznih nauka, čak i onih, koje se ne javljaju kod Baronea, kao pravne povijesti i filologije. S poteškoćom, da se ove razne nauke vežu u jednu cjelinu, izgleda da je računao i Barone, kad je na prvo mjesto naslova svoje knjige stavio latinsku paleografiju i diplomatiku a onda ostale stavio pod skupni naslov pomoćnih znanosti. Bilo kako mu drago, jedno treba auktoru priznati, da o svim problemima svojih disciplina ima vrlo jasne i tačne pojmove i da ih prosudjuje onako, kako to traži specijalna struktura ovih nauka. Tako su odmah na početku knjige vrlo zanimljiva njegova razlaganja o paleografiji kao nauci i vještini (str. 7—9), o odnošaju paleografije prema diplomatici i o njihovom praktičnom primjenjivanju (str. 10—13). Treba spomenuti, da se Barone možda i odviše drži talijanske škole a kadšto daje i premalo značenja tudjima, pa su i njegove upute za budući rad u prvom redu namijenjene napretku talijanske nauke (str. 18—19). Barone naravski, u duhu moderne paleografije, ozbiljno računa s prelaznim pismima (str. 33) i s pojedinim teorijama o tahigrafskim bilješkama (str. 58), pa onda s klasifikacijom kratica (str. 62—63). U diplomatičkom dijelu jasno je istaknuto značenje diplomatske kritike i razlika između diplomatske i historijske, pa onda veza diplomatike s filologijom i s pravnim naukama (str. 129—131). Novi nazori o raznim formulama proklinjanja i kaznama u ovoj su knjizi mnogo više uvaženi nego u sličnim drugim kratkim prikazima (str. 146—148). Kod intitulacije papinskih isprava istaknuta je razlika između dokumenata trajna i prolazna značenja (Barone kaže: Documenti di effetio duratorio i documenli di effetlo transitorio, str. 160), a, poslije opširna razlaganja o papinskim ispravama i papinskoj kancelariji, nabraja devet grupa javnih isprava i kao desetu dodaje javne sudbene isprave, koje sada, poslije više pokušaja, imadu svoje mjesto u javnim ili barem uz njih. Ovakova grupacija može dobro da posluži i razmatranju hrvatskih isprava i da pomogne traženju najbližih veza. Kod privatnih isprava vide se vrlo lijepo dobri plodovi Paolijevih razmatranja i njegovih dragocijenih nazora, koji su u velikoj mjeri zadržali svoje potpuno značenje. Barone vrlo dobro ističe, da je i izradba privatnih isprava slijedila u svako doba pravnu evoluciju (str. 212). U poglavlju o krivotvorenju isprava (str. 240—242) upozoreno je na razliku između historijskog i diplomatičkog falsifikovanja, na koju treba paziti isto onako, kao i na historijsku i diplomatičku kritiku. Barone posvećuje svoje 17. poglavlje metodi čitanja i transkripcije dokumenata i kodeksa pa načinu, kako treba postupati kod jednih i kod drugih. U svom razmatranju o kronologiji ima auktor prigode, da se pozabavi datiranjem u grčkim ispravama i u onim latinskim, koje nam se ukazuju kao prijevodi s grčkoga, a koje on može da iz bližega razmatra u napuljskim i sicilijanskim arhivalnim sastavcima. Tako dolazi auktor do vrlo važnog pitanja o kronološkim odnošajima između istoka i zapada (str. 253). I u pitanjima sigilografije auktor ima prigode da se dotakne raznih problema, na koje ga upućuju napuljski arhivi i da obzirom na jednu ili drugu pojavu upotpuni dosadanja razmatranja. I ovdje se grupiraju razne skupine pečata u nekoliko cjelina. Paleografsko-diplomatički atlas sastoji od 28 tablica. Prva daje pregled najvažnijih kratica a druga shemu isprava. Ostale sadrže primjere pisma od VII —XVI. vijeka. Najbolje su one tablice, na kojima se pismo približava naravnoj veličini a mnogo su manje prikladne one, gdje je ovo vrlo umanjeno. Dva ranija izdanja Baroneove knjige bila su vrlo lijepo primljena radi svoje jasnoće i preglednosti. Ovo treće stoji na višem stepenu, jer je auktor posvetio dovoljno pažnje napretku nauke, naročito talijanske i francuske. Namijenjena u prvom redu praktičnim potrebama, ona će i u ovom novom izdanju zadovoljiti mnogim potrebama, u prvom redu arhivalnim. Josip Nagy.
