VJESNIK 1. (ZAGREB, 1925.)
Strana - 184
13. O uzrocima pada hrvatskoga narodnoga kraljevstva. Na koncu svoje „Geschichte der Kroaten" (I, 381. si.) navodi Šišić i razloge, koji su doveli do propasti hrvatskoga narodnoga kraljevstva. Među tima sasvim opravdano navodi slabu nutrnju vezu hrv. države, koja budući osnovana na plemenskom ustavu, nije poznavala krepče, centralizirane vrhovne državne vlasti. Pleme je u glavnom bila ona politička jedinica, koja je bila najtješnje vezana s razvojem hrvatskoga pučkoga političkoga života. Zato da se svaki plemenski poglavica po izumrću dinastije Trpimirovića smatrao neodvisnim gospodarom, ne htijući se kojemu drugomu poglavici podrediti kao svome vladaru, tako da su se konačno te poglavice radije pokorili jednome tuđincu. Međutim je ovoj nesreći narodnoj po mnijenju Šičićevu donekle kriva i pogrješna politika hrvatskih vladara. Ovi da nisu znali privući k sebi hrvatski narod, spajajući narodne interese s onima dinastije. Tomislav i Držislav da su se dali u službu bizantinskoga carstva, a. Zvonimir u službu pape i Roberta Guiscarda, zanemarivši pri tom životne interese naroda, koji su se ticali slavenske liturgije i osnutka nezavisne hrvatske narodne crkve. Ova da bi bila moćna potpora državne vlasti, kad bi se bila osnovala, i u slozi s njome da bi bila stvorila za život sposobnu hrvatsku narodnu državu. No politika hrv. vladara da je u prekomjernoj zaslijepljenosti udarila baš protivnim pravcem ; i Tomisav i Petar Krešimir IV., ova dva najmoćnija hrvat, vladara, da su bili izraziti protivnici zdravih narodnih nastojanja. Ta pogubna opreka između Iatinsko-dalmatinske i hrvatske narodne crkve da je bila drugi uzrok tako nagloga konca hrvatskoga narodnoga kraljevstva. Ovaj prigovor hrvatskim vladarima nije opravdan. Naši su vladari bez svake sumnje dobro znali, da bi narodni crkveni jezik i hrvatska narodna crkva bili snažna potpora hrv. državi, da narodni interes traži, da taj jezik i crkva narodna pobijede, pa ako kraljevi možda nisu podupirali naroda u tom pravcu 28 ), onda je jasno, da to oni nisu radili bezrazložno i iz neke zaslijepljenosti, nego da su ih na to naveli ozbiljni razlozi, naime pogibao, da podupirući narodno nastojanje u tom pravcu, ne nanesu narodu i državi hrvatskoj veću štetu, pače ugroze opstanak države i naroda hrvatskoga. Papinstvo se u ono doba (za Nikole II., Aleksandra II. i osobito za Grgura VII.) dovinulo velikoga ugleda i moći, da je težilo za vrhovnim gospodstvom nad čitavim svijetom, tako da bi mu svi svjetovni vladari imali biti podložni. Pape su tada razvijali teoriju, da je Bog stvorio vlast i apostolsku i kraljevsku, ali tako, da druga, slična prolaznoj svjetlosti mjeseca, ima biti podložna 28 ) Međutim za Tomislava nagađa Šišić (o. c. str. 141.), da se možda i on (uz ninskoga biskupa i hrv. plemstva) opirao zaključcima spljetskoga sabora.
