VJESNIK 1. (ZAGREB, 1925.)
Strana - 182
182 bacuju doista ove podatke apendikule, smatrajući ju falsifikatom, no Šišić („Priručnik" I, 464—514. i 525.) je pobio njihove argumente i dokazao, da apendikula nije falsifikat, nego pripis djelu Tominu, koji zaslužuje svaku vjeru; ona da je kompilacija iz Tomine povijesti i jedne isprave Kolomanove, pa zato da nije nikakvi „državopravni" ili čak „međunarodni" spis, jer ni nema forme jednoga državopravnoga ili međunarodnoga akta. To je doduše istina, ali otuda ne slijedi, da sam akt, t. j. ugovaranje između hrvatskih velikaša i kralja Kolomana nije imalo obilježje državopravnoga, međunarodnoga čina. Ovi su velikaši zastupali čitavi hrvatski narod, kako uzimlje i sam Šišić 24 ), pa su u ime njegovo ugovarali s Kolomanom i s njegovim ugarskim velikašima, koji su zastupali Ugarsku. Prema tome je dakle to jedno međunarodno ugovaranje, za kojega se jamačno raspravljalo o budućem državopravnom položaju Hrvatske prema Ugarskoj i njezinu kralju, koji je sad imao postati i hrvatskim kraljem. Posljetci toga ugovaranja bez sumnje bili su zabilježeni i proglašeni u posebnoj ispravi, koju je kralj Koloman izdao bio ili sad namah iza dovršenoga ugovaranja, ili pako kasnije, kad je ovaj ugovor bio potvrđen u Biogradu na moru posebnom krunidbom (god. 1102.) Kolomana za hrvatskoga kralja, kao i posebnom zavj er nom prisegom, položenom na krunidbenom saboru, kojom se „bezuvjetno obvezao, da će čuvati temeljno pravo Hrvatske, naime, njenu slobodu i njen dojakošnji ustav", kako veli i sam Šišić („Priručnik" I, 556.) 25 ) Ova Hrvatima ugovorom i prisegom potvrđena prava zovu Hrvati po mnijenju Šišićevu („Priručnik* I, 526.) „libertates" (kadikad „ leges"), dok izraz „pacta conventa* (koji rabe hrv. historičari) da se ne spominje u ispravama, nego je novijega postanka iz prve pole XIX. stoljeća. Međutim ovaj je izraz ipak uza sve to opravdan, jer odgovara suštini stvari, t. j. ugovoru između dva ravnopravna, slobodna naroda. Ta i sam sastavljač apendikule zove ovaj ugovor Hrvata s Kolomanom pacta. 2 *) 24 ) „Geschichte der Kroaten" I, 371. si. (U „Priručniku" I, 525. bilj. 1. bio je protivnoga mnijenja). Jednako tvrdi i dr. Nikola pl. Tomašić „Temelji državnoga prava kraljevstva. Najstarije doba: Pacta conventa" 2. izd. Zagreb 1915. str. 88—90. M ) Po Tomašiću (o. c. str. 99.) je ova isprava izdana iza sabora i krunidbe ; ona nam nije uščuvana, ali je Tomašić rekonstruirao (na str. 127—130) njezin sadržaj na osnovu povelje, koju je Koloman podijelio bio god. 1108. Trogiru, kao i nekih drugih povelja. Ona da je bila maticom, koja je služila izvorom za privilégia libertatis, dana od Kolomana dalm. gradovima, kao i poveljama, koje je on izdavao reprezentantima 12 hrv. plemena. — Daje ovo bio ne samo državopravni nego i međunarodnopravni ugovor između Hrvata i Madžara, sudi Tomašić (str. 95.) i po tome, što su ga osim kralja i ugarski velikaši prisegom potvrdili. 26 ) »Qualiter et cum quo pacio dederunt se Croates régi Hungarie" i „Rex . . . volens . . . pacta cum eisdem (sc. Croatis), ut voluerunt ordinäre" (Tomašić o. c. str.
