VJESNIK 1. (ZAGREB, 1925.)

Strana - 180

znamo, već samo to (kako neki misle), da se tom prilikom uzbunila uz čitavu prekogvozdanskn Hrvatsku, još i Slavonija od Gvozda do Drave. Ipak moram da naglasim, da ja u ustanak u Slavoniji sumnjam"

• Prema tome drži Šišić, da se oslobodila od Ugarske samo Hrvatska, a ne i Slavonija. Ovo svoje mnijenje osniva Šišić na tome, što drži, da nije osnovana ona vijest Tomine apendikule, da se Koloman na Dravi nagodio s Hrvatima. Za tu apendikulu veli Šišić, da ju je sastavio (na početku XIV. stolj.) jedan svećenik spljetske crkve, očito Hrvat, čovjek pošten, koji je nesumnjivo za buduća pokolenja htio da ispravi odnosno dopuni jednu krupnu i tendencioznu pogrješku Tome Arciđakona (naime da je Koloman mačem osvojio preostali dio Hrvatske, koji nije osvojio bio Ladislav). On da je kod sastavljanja te apendikule imao u ruci ili neku historičku bilješku, no vjerojatnije svakako i samu ispravu Kolomanovu, izdanu za ono dvanaest hrv. plemena, pa je prema tim izvorima napisao apendikulu. Usto je nesumnjivo imao pred sobom i djelo Tomino, na osnovu kojega je on iz svoje glave Kolomanovu vojsku postavio na Dravu, kao što je nekoč (1091.) baš po Tomi kralj Ladislav ondje započeo svojom vojnom. Sve ostalo je preuzeto iz suvremene isprave Kolomanove (1102.), a možda i iz kakvih historičkih bilježaka, naročito ono, što se priča o spremanju Hrvata u boj sve do dolaska dvanaestero plemena pred kralja.

21

) Na ovu se argumentaciju može pripomenuti : A zašto da je baš ono o sastanku na Dravi izmišljotina piščeva na osnovu Tome Arciđakona, dok je sve ostalo uzeto iz isprave i zapisaka? Zar nije i to moglo biti u tim izvorima? Šišić obrazlaže svoju tvrdnju još i time, što veli, da se onaj sporazum nije ticao i Slavonije, nego samo Hrvatske, pa po tome da je jasno, da se nije mogao sklapati na Dravi, nego na Gvozdu. No i sam sastavljač, koji je imao onu Kolomanovu ispravu pred očima, vidio je iz nje, da se tu daju povlasti hrvatskom plemstvu, pa ipak on veli, da se dogovor obavio na Dravi. To je znak, da je tako našao negdje zabilježeno, a ne da je išao nešto izmišljati, što bi tobož bilo u opreci sa sadržajem same Kolomanove isprave. No te opreke ni nema. Isprava je mogla biti izdana na Dravi, a ticati se samo hrvatskoga plemstva, i to zato, jer je to plemstvo bilo zastupnik cijeloga hrvatskoga naroda, kako to i sam Šišić tvrdi.

22

) ai

) „Priručnik

1

" I, 516—519. 22

) U „Gesch. d. Kr." I, 371--373. O tom će još biti niže govora. — Da su se Hrvati nagađali [ s

^Kolomanom na Dravi, dokazao bi i neki „stari rukopis", koji je upotrebio ^Krčelić (u „Historia eccl. zagr." str. 74.) i u kojem se veli, da je zagrebački biskupaSigindun, ljubimac Kolomanov, posredovao ugovor u Križevcima između Kolomana i Hrvata, kako se vidi iz povelje, koju da je Koloman dao god. 1102. Mrmonji Šubiću, i koja da se nalazila u arhivu Zrinskih. No Šišić („Prir." I, 322—4.) drži, da je ovo o Križevcima izmišljotina sastavljača ovoga staroga rukopisa (a to je bio Ritter-