VJESNIK 1. (ZAGREB, 1925.)
Strana - 178
178 biskup zajedno s Almom morao ostaviti svoju biskupiju, pa da su tad spljetski nadbiskup i kninski biskup opet vršili svoju staru crkvenu vlast po Slavoniji? Dalje on potkrepljuje svoju tvrdnju i time, što uzimlje, da je kralj Petar dočekao g. 1097. Kolomana na međi između oba dijela države Hrvatske, naime kod Gvozda, a ne na Dravi. To pako da se dade shvatiti samo tako (za slučaj da je hrv. država išla do Drave), ako uzmemo, da se je Slavonija i ovaj puta sama dobre volje predala Kolomanu, kao i g. 1091. Ladislavu, a to da bi opet značilo, da je stranka Kolomanova bila jaka u toj zemlji. Pa zar bi to bilo nemoguće? Zar nije baš ovdje bilo glavno sijelo ugarskih pristaša? Doista mi smo rekli, da je vjerojatno, da je zbog Ladislavova postupka sa ovom zemljom došlo do nezadovoljstva i možda do bune, tako da je Almo morao ostaviti zemlju, ali promjenom na ugarskom prijestolu mogao se položaj preokrenuti. Vidivši Koloman, do čega je doveo naopaki postupak Ladislavov u Slavoniji, vjerojatno je, da je on promijenio taktiku prema Hrvatskoj, pa svojim pristašama u Slavoniji poručio, da on ne misli s Hrvatskom postupati onako, kao Ladislav, ako pristanu uz njega nego da će štovati prava i povlastice njezine ; to je moglo djelovati na ugarske pristaše i sklonuti ih, da su ga bez otpora primili, tako da se je s Hrvatima morao potući istom na Gvozdu. No kad ovo i ne bi stajalo, još uvijek je moguće, da se je Petar iz strategičkih razloga (budući valjda slabiji od Kolomana) odlučio oduprijeti na zemljištu (gorskom), povoljnijem za obranu. Otuda dakle ne možemo nipošto zaključivati, da je međa hrvatske države bila kod Gvozda, a ne na Dravi. No Šišić misli, da može taj zaključak stvoriti na osnovu riječi, koje navodi car Henrik IV. u svom pismu (od g. 1096.) Almošu, naime „kad si htio (t. j. Almoš) da pođeš protiv Grka". Šišić („Prir." I, 372.) tumači te riječi tako, da se Almoš spremao (g. 1096.) na vojnu ne na samo bizantinsko carstvo, nego na Hrvatsku (koja da se dala u neku ruku pod zaštitu Bizanta) i na dalmatinske gradove. Međutim iz tih riječi i njihova tumačenja ne može se izvesti onaj zaključak, koji hoće da izvede Šišić, naime da se hrv. država prostirala do Gvozda, a ne do Drave, jer to tumačenje spomenutih riječi (da se Almo spremao na Hrvatsku) može vrijediti jednako i za slučaj, da se Hrvatska protezala do Drave, kao što vrijedi i za slučaj, da je išla samo do Gvozda. Prema tome dakle moramo ustvrditi, da se ne da ničim dokazati, da se Hrvatska iza protjeranja Almova nije opet raširila sve do Drave. 4. Kako rekosmo, spremao se Almo god. 1096. da navali na Hrvatsku, ne bi li se opet dočepao izgubljenoga kraljevstva, ali je to zapriječio Koloman, koji se sam htio dočepati Hrvatske, tako da je došlo j do borbe (iste god.) između braće. Nato se doista digao (u travnju
