VJESNIK 1. (ZAGREB, 1925.)
Strana - 176
176 i kralja, a Almoša za hercega (1095.) 13 ) Kao razlog ovom odlasku Almovu navodi ugarski kroničar Muglen to, da je Almoš morao pobjeći (iz Slavonije t. j. bio je otuda otjeran). Radi toga se Almoš god. 1096. spremao na Hrvatsku, da izgubljenu zemlju opet natrag dobije, ali je to istom g. 1097. izveo brat mu Koloman. 14 ) Zašto je Almo morao bježati iz Slavonije, ne kaže nam Muglen, a ne tumači to ni Šišić. U „Gesch. d. Kr." I, 350—51. izrazuje se ono ovim prilikama ovako: Ne uspjevši u prekogvozdanskoj Hrvatskoj, koja se dala pod okrilje Bizanta, poče Ladislav zemljište između Drave i Gvozda smatrati osvojenom zemljom, koju je gledao sebi osigurati osnutkom zagrebačke biskupije (g. 1094.) i uvrštenjem njezinim u okvir ugarske hierarhije. Sad je valjda Almoš napustio naslov „kralja Hrvatske", i opet se zadovoljio naslovom „hercega", pri čem je okupirana „Slavonija" stupila u tješnje međusobne odnošaje s Ugarskom. Podjedno je Ladislav šomođskoga župana Graba od Baboče nadario prostranim posjedima između Drave i mjesta Toplice (kraj današnjega Daruvara), a nekim rođacima ostrogonskoga nadbiskupa Ache poklonio je cio okoliš od Zagreba, Stubice i potlašnjega Susjedgrada sve do Sutle i Stenjevca. Ovaj nam je prikaz nejasan. Po njemu se može suditi, da je Šišić toga nazora, dà je Almo bio samo degradiran od kralja na hercega hrvatskoga, i onda još i nadalje ostao u Slavoniji, dok nije iz nje morao pobjeći; no moguć je i taj zaključak, da Šišić uzimlje, da je tada Almo bio odstranjen iz Hrvatske i živio na dvoru samo kao herceg, dok nije po smrti Ladislavovoj (1095.) dobio od Kolomana onu zatisku vojvodinu („Gesch. d. Kr." I, 360.). Slavoniju pako da je otada Ladislav prestao smatrati samostalnim kraljevstvom i počeo s njime postupati kao s pokorenom zemljom. Međutim ne će biti vjerojatno ni ono prvo shvaćanje, da je Almo kao degradirani vladar vladao i dalje u Slavoniji sve do svoga bijega iz nje, a niti ovo drugo shvaćanje, da je Ladislav odstranio Alma iz Slavonije i onda ovu zemlju pretvorio u puku ugarsku pokrajinu. Iz samoga nadarenja ugar. velikaša hrv. zemljištima i iz osnutka zagrebačke biskupije ne može se još takav zaključak stvoriti. Te činjenice mogu se i inače protumačiti prema onodobnim prilikama. Po mome mnijenju imadu se tadašnji događaji ovako shvatiti. Kad se je prekovelebitska Hrvatska ujedinila pod jednim kraljem Petrom, te time kao i savezom s Bizantom ojačala, stala je valjda ona snovati o tom, da obnovi jedinstvo države, otjeravši Alma i pridruživši 13 ) Šišić o. c. I, 373—376. — U „Gesch. d. Kroat. * 1, 351. uzimlje on, da je Almo još prije Ladislavove smrti prestao biti hrv. kraljem i valjda ostavio Slavoniju, kako ćemo još vidjeti. 14 ) „Priručnik" I, 372.
