VJESNIK 1. (ZAGREB, 1925.)
Strana - 175
175 slava, jer je moćnija ugarska država bila za bizantinsko carstvo svakako pogibeljnija od slabije Hrvatske. Zato je car po svoj prilici i Rumäne nahuškao na Ugarsku, kako uzimlje i Šišić („Prir." I, 309.), pa je tako gledao i ojačati Hrvate u borbi s Ladislavom. Zato je posve vjerojatno, da je Guifred potpomagao Hrvate i putio ih, da se kane nesloge i slože u jednoj ličnosti, koju će podignuti na prijestol. To se doista i zbilo, i hrvatskim kraljem postade sinovac Slavčev Petar (1091. do 1097.) sa sjedištem u Kninu. On se jamačno prislonio uz Bizant i dao ,,u neku ruku pod zaštitu njegovu", pače je vjerojatno, daje s njim sklopio ugovor (za zajedničku obranu), kako uzimlje i Šišić 10 ). Ovo nutarnje ojačanje Hrvatske, poduprte k tomu od Bizanta, mora da je uplašilo Ladislava, jer se on sad mogao bojati, ne će li možda Hrvati pokušati, da se opet dočepaju svoje izgubljene zemlje. Za taj pako slučaj smatrao je on vladu jedne žene preslabom, i za to nužnim, da čvrste muške ruke preuzmu vladu u Hrvatskoj, pa je stoga valjda nagovorio Jelenu, da se odrekla hrv. krune na korist njegovu (Lađislavovu), a on ju onda predao bratu Almu kao posebnom kralju. 11 ) Međutim se Almo nije dugo održao u „Slavoniji", jer se već god. 1095. spominje kao herceg (dux) u istočnoj Ugarskoj (s lijeve strane Tise 12 ). Pita se, kad i zašto je on ostavio Slavoniju? Šišić veli najprije, da Almoša nije bilo u prekodravskoj Hrvatskoj od vremena smrti kralja Ladislava, no poslije opet kaže, da Alma nestaje iz Slavonije pred smrt Ladislavovu, kad je ovaj odredio Kolomana za svoga nasljednika 1U ) „Priručnik" I, 372. i „Gesch. d. Kroat." I, 343—44. i 350. U ovom je drugom djelu svakako točnije rečeno, da je Petar bio hrv. kraljem već od g. 1091., nego li u „Priv." I. 379., da je on bio kraljem istom od g. 1094. ili 1095. n ) Po Tomašiču („Temelji drž. prava" str. 78.) pokazao je time Ladislav, da mu nije namjera Hrvatsku pridružiti Ugarskoj, nego ju tek za pobočnu kraljevsku lozu steći; inače ne bi bio Alma ustoličio kao kralja, već kao duxa. Po mnijenju Tomašićevu (o. c. str. 79.) bio je Almo i krunjen za hrv. kralja. Jednako sudi i Klaić („0 krunisanju ugarskih Arpadovića za kraljeve Dalmacije i Hrvatske (1091—1207.)" u „Vjesn. arheol. dr." N. s. sv. VIII. 1905. str. 108.), obzirom na to, što je Almo postavljen bio u Hrvatskoj za kralja, a ne za hercega. „Ako je pak Almo bio kralj hrvatski, nema gotovo sumnje, da je i krunjen bio, svakako onim insignijama, kojima nekad Dimitrija Zvonimir". Međutim kako se Ladislav dočepao samo jednoga dijela hrv. države (naime „Slavonije"), a ne čitave Hrvatske, slabo je vjerojatno, da je on krunjen bio za hrvatskoga kralja, a svakako ne hrvat, kraljevskim krunidbenim insignijama, jer ta su se jamačno čuvala u kojem od mnogih hrv. kraljevskih dvoraca (Biogradu, Kninu, Ninu, Solinu i dr.), ti pako nisu došli u ruke Ladislavove. — I Šišić ne vjeruje, da je Almo bio okrunjen. „Je li Almoš bio i okrunjen, teško je reći, no vjerojatnije jeste, da nije, budući da mu se nikada docnije ne daje naslov kralja" („Dalmacija i ugar.-hrvat. kralj Koloman" u „Vjesniku arh. dr.«, sv. X. g. 1908/9. str. 87. bilj. 140.). On uzimlje, da se Ladislav doista trudio, da bi papa ili njega ili Alma dao po svom legatu okruniti za hrv. kralja, ali da to nije postigao („Priručnik" I, 1. str. 302.). 12 ) Šišić „Priručnik" I, 375—376.
