VJESNIK 1. (ZAGREB, 1925.)
Strana - 174
174 Iz svega ovoga, što smo naveli, slijedi jasno, da u dalm. primorskim gradovima nije bilo ugarskih pristaša, i prema tome da se one riječi Ladislavljeve Oderiziju o saobraćaju kao sa „susjedom" ne mogu tumačiti tako. kako čini Šišić (u „Priručniku" I, 299.), naime da je on imao u dalmat. primorju svojih pristaša, preko kojih bi Oderizije mogao njemu poslati pismo, kao što je i on svoje pismo (Oderiziju) poslao tim putem. Pita se dakle, kako da sebi protumačimo te riječi Ladislavljeve? Ja držim, da niti je Ladislav dopro do mora, a niti je on imao svojih pristaša u dalm. primorskim gradovima, preko kojih bi mogao općiti s Italijom, pa zato mislim, da se one riječi imadu protumačiti tako, kako je to i sam Šišić učinio na drugom mjestu 6 ), naime „da je Ladislav u taj čas računao na potpuni uspjeh svoje vojne, te se i nadao ovladati dalm. gradovima". Ladislav je dakle to pismo morao pisati negdje u ono doba, kad se je borio s hrvatskim plemenima preko Gvozda i pri tome možda dopro negdje do blizu mora, pa je zato bio uvjeren, da će naskoro doprijeti i do njega samoga i zavladati Primorjem 7 ). 2. Ugarska kronika pripovijeda, da je Ladislav osvojivši Hrvatsku i Dalmaciju (zapravo samo zemlju od Drave do Gvozda) predao ovu zemlju svojoj sestri Jeleni, koja ju je poslije predala kralju 8 ). U onoj pako zadarskoj ispravi od god. 1092. veli se, da je Ladislav zauzevši Hrvatsku tamo postavio za kralja svoga sinovca Alma. Šišić se ne obazire na prvu vijest, nego na osnovu druge veli, da je Ladislav nakon svoga povratka u Ugarsku u stečenoj zemlji postavio na čelo Almoša 9 ). Međutim možda se prva vijest ne bi smjela mimoići. Šišić („Prir. B I, 305.) i sam veli, da je ova kronika za doba od 1047. do 1116. jako vjerojatna, jer je sastavljena na osnovu podataka, napisanih još prije konca XII. stolj. Zato bi moglo biti vjerojatno, da je Ladislav Hrvatsku isprva predao Jeleni, koja je kao udova Zvonimirova po njegovu mnijenju imala najpreče baštinsko pravo na ispražnjeni hrvat, prijestol. No onodobne su ga prilike mogle prisiliti, da oduzme vlast slabim ženskim rukama i preda ju u krepče muške ruke. Kakve su to bile prilike? Mi smo već rekli, da je car Aleksije I. poslao vojsku i brodovlje pod sebastom Guifredom na naše strane, da obrani Dalmaciju od Ladislava, što mu je i pošlo za rukom. Nema sumnje, da je Guifred imao nalog, da i Hrvate podupre protiv Ladi6 ) U „Pregledu povijesti hrv. naroda" str. 61. 7 ) Budući dakle da Ladislav nije prodro do mora, ne će biti vjerojatno ni to, da je Ladislavljévo pismo Oderiziju poslano bilo morskim putem, nego jamačno kopnenim. 8 ) „Croatiam atque Dalmatiam integraliter sibi (i. e. sorori) restituit. Quam postea predicta regina suo subdidit dominio" (Chronicon pictum Vindobonense c. LXII. u „Priručniku" I, 318.). ») „Priručnik" I, 365. i „Gesch. d. Kroat." I, 340.
