VJESNIK 1. (ZAGREB, 1925.)
Strana - 166
166 mogao je rabiti i Tomašić, a ne kakvi drugi samostalni rukopis, kako uzimlje Šišić. Jednako je i u rukopisu povijesti Tome Arciđakona, koji se Čuva u Rimu u Barberinskoj knjižnici (pod br. XVI, 35, prije 3481), dodana (na str. 140—141.) ova vijest o umorstvu Zvonimirovu 28 ) Šišić 29 ) uzimlje, da je ova vijest uzeta iz hrv. teksta Dukljaninova ljetopisa (a napisana da je bila u Spljetu u XVI. stolj.). No budući da je ova vijest opširnija od one u hrv. Dukljaninovom ljetopisu (imade n. pr. epitafij Zvonimirov), nagađa po tome Crnčić (o. c. str. XXII. —XXVI.), da su možda oba pisca tih vijesti crpala iz nekoga zajedničkoga izvora, iz kojih je jedan pisac uzeo više vijesti, a drugi manje. A budući da Crnčić uzimlje, kako već rekosmo, da je pisac hrvatskoga Dukljaninova ljetopisa svoj nadopunjak k prevedenoj latinskoj Dukljaninovoj kronici preveo iz neke starije latinske kronike, nagađa on i to, da je možda i taj pisac vijesti u rukopisu Barberinske knjižnice rabio tu latinsku kroniku, i iz nje uzeo ovu vijest o umorstvu Zvonimirovu (samo opširnije od pisca hrv. Dukljan. kronike). No i u tom slučaju vidimo, da i ova vijest iz rukopisa Barberinske knjižnice potječe iz istoga zajedničkoga vrela, iz kojega i vijest Dukljaninova rukopisa. Otuda slijedi dakle, da se sve ove vijesti o nasilnoj smrti Zvonimirovoj (i kod Tomašića i Tuberona i u rukopisu Barberinske knjižnice) oslanjaju na hrvatski tekst Dukljaninova ljetopisa (dotično na njegov predložak ili na njegovu preradbu), pa zato nemaju veće dokazne snage od samoga toga ljetopisa. Što još Tomašićev izvor navodi, da je Zvonimir ležao zakopan u crkvi sv. Bartola (dakle da je pisac toga izvora možda i sam tako vidio njegov grob 30 ), to može biti istina, ali zato to nije nikakova potkrepa za tvrdnju, da je on bio umoren. Zvonimir je često boravio u Kninu, zadnji put g. 1087., kad je tu proslavio svoj imendan (8. listopada 31 ) pa je zato lako moguće, da se je tamo dao i zakopati. 32 ) ï8 ) Crnčić »Ljetopis Popa Duklj." str. 36., bilj. 1. 29 ) „Gesch. d. Kr." I, 133. bilj. 1. î0 ) Tako uzimlje Šišić o. c. u „Vjesniku" VIII, 26. ïl ) Toga dana potvrdio je on opaticama sv. Marije u Zadru kraljevsku slobodu, podijeljenu im (g. 1066 ) od Krešimira IV. — Osim toga je on ovdje istim opaticama potvrdio (g. 1078.) posjed Točinju, koju im je također Krešimir IV. podijelio bio (god. 1066.), a opaticama u Spljetu darovao je on (negdje g. 1076—1078.) zemljište Pusticu u Lazanima (Documenta br. 97, 190. i 119. str. 112., 118. i 145.). 32 ) Bulić („Hrvatski spomenici u kninskoj okolici iz dobe narodne hrv. dinastije". Izd. Jugosl. akademije I. Zagreb 1888. str. 3.) veli, da se Knin za zadnjih 50 godina narodne dinastije domogao osobite važnosti i ugleda, jer je postao i državnim i crkvenim središtem. On da je bio ponajmilije boravište hrv. kraljeva, koji su tu imali svoje dvore (ovo se dakako ponajviše odnosi na Zvonimira). — Bulić osim toga ističe (u pismu Šišiću g. 1904.), da se još dan danas uščuvala pučka predaja u okolici Drniša nedaleko Knina, da je nekoč vojska svoga kralja na Petrovu polju (kraj Kninskoga