VJESNIK 1. (ZAGREB, 1925.)
Strana - 165
165 broga kralja Zvonimira biše vesela sva zemlja, jer biše puna i urešena svakoga dobra i gradovi puni srebra i zlata. Kralj da je branio i uboge i nejake, bilo je veliko bogatstvo tako u Zagorju kako u Primorju i nije se zemlja bojala nikoga, niti joj je tko mogao nauditi izim gnjeva Gospodina Boga. Ako je dakle to bio tako valjan i obljubljen kralj, kako je moguće, da bi ga narod namah bio ubio, čim bi jednom nešto makar nepopularno zagovarao ? I jeli je moguće, da bi se o Zvonimiru bila mogla uščuvati ovako lijepa uspomena, da je on bio umoren od svoga naroda? O takovu kralju ostaje samo crna uspomena, a ne ovako laskava. Prema tome moramo ustvrditi, da umorstvo Zvonimirovo nije vjerojatno ni u onom (inače nevjerojatnom) slučaju, da je on na poziv carev obdržavao taj sabor na Kosovu polju. 24 ) I fratar Ivan Tomašić (iz XVI. stolj.) spominje umorstvo Zvonimirovo s nekim promjenama i dopunjcima. Glavna je promjena ta, što on veli, da nije sam narod, sakupljen na Petrovom polju u skupštinu, ubio kralja, nego da je on nagovorio neimenovanoga kraljeva tajnika i kr. vinotoču Tadiju Slovinca (Slavum), da su oni to učinili. Nadopunjak je pako taj, što dodaje, da je Zvonimir zakopan bio na kninskom Kapitulu u crkvi sv. Bartola. Ova promjena i nadopunjak dokazuju po mnijenju Šišićevu 2b ), da Tomašić nije crpao svoje vijesti iz našega (Dukljaninova) hrvatskoga ljetopisa, nego iz nekoga drugoga samostalnoga ljetopisa (najkasnije iz XV. stolj.) To je mnijenje opravdano u toliko, da je Tomašić rabio drugi ljetopis, ali je vjerojatno, da je taj ljetopis bio samo drugačija redakcija (ili preradba) hrvatskoga Dukljaninova ljetopisa. Takvih je raznih redakcija ili preradba ovoga ljetopisa bilo više. Eto za Tuberona (1459—1527.), koji također donosi ovu vijest o Zvonimirovu umorstvu, veli i sam Šišić 2 *), da je on imao pred sobom hrvatski tekst (Dukljaninov), ali gotovo bih rekao kraći (dakle prerađen), jer ne govori ništa o prokletstvu kraljevu pred smrt, niti o mjestu, naime o Kosovu kod Knina; a teško je opet misliti, da bi ova dva važna detalja Rattkay (koji donosi ovu Tuberonovu vijest) naumice ispustio 27 ). Takav dakle prerađeni Dukljaninov hrvatski ljetopis 2i ) Već je Georgias Rattkay („Memoria regum et banorum regnorum Daim. Croat, et Slavoniae" Viennae 1652. str. 53.) primjetio, da mu je jako sumnjiva vijest Tuber ojiova (koju on navodi) o umorstvu Zvonimirovu, kad i sam Tubero veli, da je Zvonimir bio muž svet, čuvar božjih i ljudskih zakona, koji nije dao nikome praviti nasilja; kako bi narod mogao na saboru dignuti ruku na ovakovog dobrog i pravednog vladara? 25 ) O. c. u „Vjesniku arh. dr." VIII, 26. 26 ) O. c. u „Vjesniku arh. dr.* VIII, 7. bilj. 1. 27 ) ' I na drugom mjestu (o. c. VIII, 19. bilj. 1.) veli Šišić, da nas na neku osobitu redakciju hrvatskoga teksta Dukljaninova ljetopisa upućuje Rattkay (o. c. str. 52. do 53.) koji se takodjer tom kronikom služio (preko Tuberona, kako rekosmo). Jednako veli on tu, da je bilo više redakcija i latinskoga teksta Dukljanske kronike; Crnčić (u predgovoru Dukljaninova izdanja str. XXI.) uzimlje, da ih je bilo 7—8,
