VJESNIK 1. (ZAGREB, 1925.)
Strana - 163
163 Dosada su mnogi hrvatski povjesničari (Rattkay, Rački, Mesić, Klaić i dr.) držali, da se ovdje govori o pozivu na križarsku vojnu, a budući da tih vojna nije bilo za života Zvonimirova, zaključivali su oni, da cijelo to pripovijedanje nije istinito, dakle ni vijest o Zvonimirovu umorstvu. Međutim je Šišić ustvrdio 20 ) da se ovdje ne radi o križarskoj vojni kao takovoj, nego da je bizantinski car Aleksije I. Komnen zamolio (1089.) Zvonimira (kao i druge kršćanske vladare) za vojenu pomoć, s kojom će on (car) poći protiv Seldžuka radi oslobođenja svetih- mjesta. Zvonimir da se je htio odazvati tom pozivu i u to ime da je sazvao rečeni sabor na Kosovo polje, ali da se narod usprotivio tome pozivu, pobunio se i ubio kralja. Ovu svoju tvrdnju osniva Šišić na tome, što je bizant država bila u to doba u velikoj stisci od navala Pečeneza i Seldžuka (Turaka), pa je molila pomoći u zapadnoj Evropi. Tako je car Aleksije I. zamolio (god. 1087.) flandrijskoga grofa Roberta, kad se s njime sastao (kod Berroe) na njegovu povratku s hadžiluka iz Palestine, da bi mu dao vojenu pomoć od 500 vitezova, što mu je on i obećao učiniti ; no kad ta pomoć nije za vremena stigla, ponovi car svoju molbu pismeno god. 1088., pa je ona konačno i stigla god. 1089. Kako odovud vidimo, Aleksije g. 1088. samo požuruje usmeno mu obećanu (g. 1087.) pomoć, ali ne veli se, da je car tih godina (1088—89.) molio za pomoć i druge kršćanske vladare (dakle i Zvonimira). Šišić međutim ipak to nagađa na osnovu suvremenoga njemačkoga kroničara Ekkeharda von Aura, koji veli, da je car čestim pismima molio (g. 1088. i 1089.) papu Urbana, da pozove čitav kršćanski zapad u pomoć njemu (caru) protiv barbara (t. j. Seldžuka 21 ) ; on naime predmnijeva, da se papa odazvao toj zamolbi i pozvao zapadne vladare (dakle i Zvonimira), da priskoče u pomoć caru. Međutim Ekkehard veli samo to, da je papa potaknut pismima cara Aleksija I. sakupio god. 1095. kršćanski svijet na crkveni sabor (u Clermont) i tamo ga nagovorio, da pođe na križarsku vojnu. Po tome moramo suditi, da je car pisao ta pisma negdje tek prije g. 1095., a ne već g. 1088. i 1089., kako uzimlje Šišić. Ovaj se poziva i na još jednoga njemačkoga kroničara Bernolda, koji kaže, da je g. 1095. car Aleksije I. poslao svoje poslanstvo papi Urbanu II. i tada sakupljenomu crkvenomu saboru u Piacenzi s molbom, da mu priskoče u pomoć protiv pogana, koji da su već do carigradskih zidina doprli, a nato da je papa mnoge (valjda na saboru prisutne ličnosti) pozvao, da se zavjere, da će doći caru u pomoć 22 ). Kako vidimo i ova se vijest tiče istom godine 1095. No Šišić predmnijeva, da se je car ï0 ) O. c. u „Vjesn. arh. dr." VIII. 19. si. 21 ) Ekkehardi auragiensis abbatis Hierosolymita. Ed. Hagenmeyer. Tübingen 1877. str. 81, 83. 22 ) „Chronicon" u „Monumenta Germ, hist." SS. V. str. 462. *
