VJESNIK 1. (ZAGREB, 1925.)
Strana - 162
162 kralja Zvonimira od svoje volje pridružili sv. kruni ugar. kraljevstva 18 ), a ne znaju ništa za Stjepana II. Prema tome nije opravdana ta predm nje va, da se one riječi o naravnoj smrti Zvonimirovoj tiču Stjepana II. Kako dakle vidimo, sve do uključivo XIII. stolj. nemamo vijesti 0 nasilnoj smrti Zvonimirovoj ; ona se pojavlja istom polovicom XIV. stolj., kad ju je po sudu Šišićevu neki svećenik dodao bio hrvatskom prijevodu jednoga dijela (do glave XXIV.) kronike Popa Dukljanina. 19 ) Ova naime veli, da je rimski car s privolom pape po poslanicima i pismima pozvao Zvonimira, da bi mu sa svojim četama zajedno sa drugim kršćanskim vladarima pomogao osloboditi sveta mjesta iz ruku poganskih. Zvonimir da je nato sakupio svoj narod u skupštinu na Kosovom polju (kod Knina), da o tom pozivu odluči, ali kad je narod čuo, da ga se hoće izvesti iz njegovih domova, od njegovih žena i djece, nije dao ni dočitati careve i papine listove, nego stade vikati i buniti se, i napokon sasječe kralja, koji umirući prokle nevjerne Hrvate 1 njihovo potomstvo, da od sada više nikaka ne bi imali vladara svoga jezika, nego da bi vazda tuđem jeziku podložni bili. I doista dođe namah iza toga ug. kralj Bela I. u Hrvatsku, osvoji ju i tako osveti smrt Zvonimirovu. Od tada biše Hrvati podložni tuđem, ugarskom kralju, od slobodnih ljudi postadoše robovi, a sve to zato, jer pogubiše svoga dobroga kralja Zvonimira. 18 ) Šišić „Acta comitialia regni Croat. Daim. Slav." T., Zagreb 1912. etr. 99. u „Monum. Slav, merid." XXXIII. 19 ) O. c. u „Vjesniku arh. dr." VIII. str. 11—12. U „Gesch. d. Kroaten" I. 316. bilj. 2. veli opet Šišić ovako : „Die Schilderung des gewaltsamen Todes König Zvonimirs ist in der jetzigen Fassung in kroatischer Sprache spätestens im XIV. Jahrh. geschrieben, und zwar wohl nicht nur auf Grund der Volksüberlieferung, sondern auch nach einer älteren Aufzeichnung, wie ich dies in meiner Abhandlung „Uiber den Tod des kroatischen Königs Zvonimir" (kroat.) im Vjesnik der kroat. archäol. Gesellschaft VII. 1904 10—11 nachzuweisen versuchte". Međutim ovo nije točno. Na ovom spomenutom mjestu veli Šišić samo to, da je onaj egzemplar Popa Dukljanina, koga je Dmine Papalić našao u Krajini (u Markovića), a M. Marulić ga g. 1510. preveo na latinski, bio napisan najmanje nekako oko g. 1400. ali da je zato onaj prvotni egzemplar, iz kojega je ovaj u Krajini nađeni potekao, bio stariji, naime iz polovice XIV. stolj., a po tom da se i egzistencija tradicije o prijekoj smrti Zvonimirovoj smije postaviti u to doba. Po tome dakle vidimo, da se tu ne govori o kakovom starijem zapisu, na kojem bi se osnivala ona u XIV. stolj. (u nastavku Dukljaninove kronike) napisana vijest o nasilnoj smrti Zvonimirovoj. No egzistenciju takova zapisa uzimlje Crnčić (u predgovoru izdanja Dukljaninove kronike str. XXI —XXII.). On veli, da je neki Hrvat nedaleko od Spljeta u XIV. stolj. sastavio ovaj hrv. dio Dukljaninove kronike, i to tako, da je do gl. XXIV. preveo latinski tekst te Dukljaninove kronike, a ostalo (dakle i ono o umorstvu Zvonimirovu) da je po svoj prilici preveo iz jedne druge latinske kronike. No ako bi i bilo tako, ipak bi morali iz razloga navedenih od Sišića (n. pr. spominjanje gospodstva Ugra nad Bosnom) uzeti, da je i ta latinska kronika napisana bila u XIV. st., dakako prije nego li je sastavljen bio današnji hrv. tekst Dukljaninove kronike.
