VJESNIK 1. (ZAGREB, 1925.)
Strana - 160
smrt spominje takovim riječima („mortis debitum solvit"), koje kanoti da potvrđuju naravnu, a ne nasilnu smrt Zvonimirovu. 12 ). Šišić 19 ) medjutim kuša omalovažiti ovu činjenicu time, što veli, da šutnja Tomina o nasilnoj smrti, dotično ove riječi o smrti Zvonimirovoj mnogo ne znače, jer da je Tömino znanje o Zvonimiru odviše maleno, a da bi se otuda moglo zaključiti, da Toma ovakav, po svojim posljedicama važan događaj, kao što je bilo kraljevo umorstvo, jamačno ne bi bio propustio spomenuti. Sve što Toma o njemu zna, jest to, da je Zvonimir vladao za života nadbiskupa Lovre (str. 54.), da je spljetskoj nadbiskupiji prema zaključku ninske sinode povratio crkve sv. Stjepana i sv. Marije (str. 55.) i da je bio zadnji hrv. kralj (str. 54. i 56-57.). Međutim ovim tobožnjim malim znanjem Tominim o životu i djelovanju Zvonimirovu ne može se opravdati nespominjanje nasilne smrti Zvonimirove, kad bi se ona doista bila zbila i kad bi za nju Toma doznao. Ne trebamo se čuditi, da Toma o hrv. vladarima ništa ili malo spominje, jer on nije pisao političku povijest hrv. države, nego samo crkvenu povijest salonsko-spljetske nadbiskupije, pa zato navodi političke vijesti samo uzgredice, u koliko su nužne za objašnjenje crkvene historije. Tako veli za nadbiskupa Marina, da je vladao u doba kralja Karla (III. Debeloga) i hrv. kneza Branimira, za Ivana da je bio nadbiskupom god. 914. u doba kneza Tomislava, za Martina da je bio nadbiskupom god. 970. za cara Teodozija i kralja Držislava, za nadbiskupa Petra da je biskupovao god. 990. u doba Trpimira i Mutimira, za nadbiskupa Pavla da je vladao god. 1015. u doba bizantinskih careva Vasilija (II.) i Konstantina (VIII.) i hrv. kralja Krešimira (III.), za Dabrala da je bio nadbiskup god. 1030. za istih ovih vladara i za Lovru, da je postao nadbiskup god. 1060. za cara Mihajla (VII.) i vladao u doba hrvat, vladara Stjepana (I.), Krešimira (IV.) i Zvonimira, posljednjega hrv. vladara 14 ). Dakle hrv. vladari spominju se samo za objašnjenje doba vladanja spljetskih nadbiskupija; jedino se za Držislava dodaje, kako spomenusmo, da su se od njega počevši hrv. vladari zvali kraljevima, dobivši kraljevske znakove iz Carigrada; i onda još za Zvonimira, što također već spomenusmo, da je spljet. nadbiskupu povratio one crkve sv. Stjepana i sv. Marije, koje da je sagradila neka hrv. kraljica Jelena, da budu kralj, grobnice, pà da je doista u atriju prve crkve pokopan bio kralj Krešimir (IV.) i mnogi drugi kraljevi i kraljice 15 ). To je sve, što Toma o hrv. vladarima na12 ) „Hist. salon." ed. Rački c. XVII. str. 56. — To se vidi i po tome, što i smrt spljetskoga nadbiskupa Ivana, nasljednika Dabralova (oko god. 1030.) također bilježi s istim riječima (c. XV. str. 47.). 1S ) „Gesch. d. Kr." I., 318. u bilj. 3. k str. 317. ") Hist, salon" cap. XIII., XIV. i XVI. str. 36—37. 42—43. i 54. •*) O. c. cap. XIII. i XVI. str. 38. i 55.