VJESNIK 1. (ZAGREB, 1925.)
Strana - 100
100 rektoru punomoć u istom predmetu. Ova je punomoć i po formi i po sadržaju vrlo zanimiva. Pisana je na žutom indijskom papiru u Goi u Indiji dne 15. ožujka 1629. Pisao ju je po običaju „luzitansko-indijskom" bilježnik Franjo Rodericius. Kao svjedoci bili su prisutni te su ispravu potvrdili: potkralj portugizko-indijski Ljudevit de Britto a Meneses; nadbiskup Goe i primas čitave Indije fratar Sebastian de San Pedro; vrhovni inkvizitor pape i kralja Juan de Delgado; čitavi kaptol metropolije u Goi, te konzuli i suci grada Goe. Svi ovi potpisali su punomoć uz vlastoručnu klauzulu, te su ju providjali svojim pečatima. 29. marta 1630. ustupio je Nikola Rattkay čitavo svoje baštinsko pravo isusovačkom redu, koji se konačno godine 1631. sa braćom Pavlom i Sigismundom Rattkajem nagodio tako, da su ovi u ime baštine svoga brata isplatili 2000 zlatnih forinta. Ova svota odgovara po prilici današnjoj svoti od 4,000.000 dinara ! Čini se da je N. R. svoj materinski jezik samo još slabo razumjevao, jer u jednom pismu rektoru zagrebačkom naročito navadja da osim latinskoga znade samo još portugizki jezik, zato moli da mu se uvijek piše latinski. O dalnjoj sudbini fratra Nikole Rattkaja mogli smo iz arkiva isusovačkog reda doznati još slijedeće. Godine 1633. postao je u dobi od 33 godina župnikom na otoku Salsetti, nekoliko kilometara sjeverno od Bombaya, za ona dvanaest sela, koja su u duhovnom smislu pripadala kolegiju u Thani (Thanaha). Godine 1639. položio je četvrti zavjet. Još god. 1641. bio je župnik u Salsetti. Kao misijski župnik služio je od god. 1629. do 1653. i to najprije na Salsetti, zatim 1647. nekoliko kilometara zapadno od Bandore, a onda opet 1648. i 1649. nekoliko kilometara sjeverno od Baçaima. U decembru 1653. nalazimo ga kao rektora kolegija u Chaulu, nešto južno od Bombaya, pošto je prije kroz kratko vrijeme bio vicerektor u kolegiju u Damaunu. Na tom mjestu nalazio se do 1658. U januaru i novembru 1659. spominje se opet kao župnik u Bandori. U jednom aktu od novembra 1659. veli se, da je nekoć bio vizitator sjevera za kolegije i župe od Chaula do Diu-a. Godine 1660. bio je župnik u Tannaha. Umro je 25. februara 1662. u dobi od 62 godine, pošto je ne manje od 38 godina boravio u Istočnoj Indiji i u Tibetu. Godine 1728. izdao je Isusovac Josip Stöcklein u Augspurgu njemačko veliko djelo o isusovačkim misijama u Istočnoj i Zapadnoj Indiji. U toj knjizi spominje takodjer našega Nikolu R. te veli o njemu da je „nicht ohne Nachruhm der Heiligkeit gestorben". Svakako bio je Nikola barun Rattkay vrijedan sin našega naroda, koji potpunoma zaslužuje trajnu uspomenu. Ivan Bojničić.
