VJESNIK 1. (ZAGREB, 1925.)
Strana - 99
90 Kako je Rattkay u ovom sada ekscerpiranom pismu naslutio, poslan je zaista slijedeće godine 1626. sa još trojicom braće na misiju u divlji Tibet. Ovi su Isusovci ondje navodno postigli znamenitih uspjeha, te su mogli pokrstiti mnogo Tibećana. Nikola nije dugo u Tibetu ostao, jer ga već koncem godine 1627. nalazimo opet u kolegiju sv. Pavla u Goi. Tamo se u maticama zove „P. Nicolao Jorge Italiano (sic!)" Kaže se, da je dvije godine čitao teologiju, da je 27 godina star, te da se 14 godina nalazi u redu. Rattkay piše još god. 1629. da živi samo za misiju u Tibetu. U pismu od 15. ožujka 1629. pisanom u Goi u Indiji te upravljenom rektoru kolegija zagrebačkoga opet opisuje opširno misiju tibetansku. Opisuje, da je tamo već više od sto kršćana, a i sama kraljica da se podučava u kršćanstvu. Tamošnji lame da su skloni redu, kao i sam kralj i njegovi velmože. Svi se zanimaju za širenje kršćanstva. Po pismu Rattkajevom, čini se da je on mislio, da u Tibetu imade više kraljevstva, nad kojima stoji jedan vrhovni kralj. Po svoj prilici radi se ovdje o živim inkarnacijama Buddhe (kao Pančenlama u Tašilumbu) i o Dalai-Lami. Jezuite pozvao je navodno vrhovni kralj u svoj glavni grad, koji je od njihovog boravišta udaljen kojih 40 dana puta. Taj je grad (Lhasa) tako velik da ga čovjek ne može ni za osam dana obići. U tom gradu stanuje njihov vrhovni vladar, koji se zove Lamma (DalaiLama). On je po prilici ono, što je rimski papa u katoličkom svijetu. On je u upravnim i pravosudnim stvarima nad svima vrhovni. Okružuju ga njegovi vikari, koji odgovaraju našim biskupima, te u njegovo ime upravljaju okolišnim kraljevstvima. Vrhovni vladar nosi na glavi krunu, koja vrlo sliči biskupskim mitrama. On navodno čita samo jedanputa na godinu misu, ali kakovim obredom nije R-u poznato. Samo toliko može sa sigurnošću tvrditi, da tom prigodom rabi kruh i kalež. U onom glavnom gradu imade i visokih škola, u kojima se učenici medju ostalim i u svetim knjigama podučavaju. Nakon svršenih nauka dobivaju absolventi od vrhovnog lame doktorsku čast. Nažalost ne opisuje R. te škole opširnije. Tibetska misija Isusovaca dovršila se bez uspjeha, i to po tvrdnjama Rattkajevim radi gradjanskih ratova, koji su onim zemljama bijesnih. Rattkajeva pisma su medjutim zanimiv prilog povijesti geografije te su zaslužili, da se ovdje u cijelosti priopćuju. Po smrti svoga oca Gjure R. i svoje majke Eufrozine Pâlffy morao bi naš Nikola od svoje braće Pavla i Sigismunda dobiti otpadajući na njega dio ostavštine, no braća oklijevala su sa diobom. Da bi konačno došao do njemu pripadajućeg dijela gradova Veliki i Mali Tabor, Stubica i Susjedgrad, pisao je godina 1625. i 1629. rektoru zagrebačkog isusovačkog kolegija, tadašnjemu banu grofu Sigismundu Erdödiju, dapače i samomu kralju Ferdinandu. Iste god. 1629. poslao je tadašnjem *
