ARHIVSKI VJESNIK 51. (ZAGREB, 2008)

Strana - 472

tavnijcm rukovanju zapisima, njihovoj organizaciji, zaštiti i dostupnosti. Nova je vlada, naime, usvojila niz izmjena kako Zakona o dostupnosti, tako i Zakona o upravljanju javnim zapisima, koji su u pozitivnu smjeru pomakli principe ali i praksu spram zapisa i njihova korištenja. Nadalje, usvojen je i Klasifikacijski sustav za tijela državne uprave, knjižnica i pismohrana predsjednika Kim Dae-junga (1998.2003.) i formalno je proglašena predsjedničkim arhivom, a dotadašnji Vladin servis za arhivsko i uredsko poslovanje prerasta u Nacionalni arhiv i državnu spisovodstvenu službu. Članak Reagana W. Moora, zaposlenog u San Diego Supercomputer Centru, direktora ustrojbene jedinice Sustavi podataka i znanja, upućuje na mogućnosti očuvanja okružja digitalnih zapisa, za što smatra da je moguće samo ukoliko se digitalni zapis može »bezbolno« odvojiti od infrastrukture unutar koje je nastao. Članak je rezultat autorova rada kao suistraživača na projektu InterPARES 2 (International Research on Permanent Authentic Records in Electronic Systems), ali pristup problemu, pogledi i zaključci isključivo su autorovi i ne predstavljaju službene zaključke ovoga projekta. Moore na početku teksta upućuje na dvije osnovne postavke od kojih se u istraživanjima krenulo: a) Digitalni zapis nemoguće je zaštititi kao fizički pohranjen objekt; b) Zaštita autentičnih elektroničkih zapisa permanentan je proces koji započinje u fazi kreacije zapisa formuliranjem njegove svrhe, a napose formuliranjem moguće/ih svrhe/a njegova budućega reproduciranja u prostoru i vremenu. Nije naodmet ponoviti i koja je definicija autentičnoga digitalnoga zapisa: »to jc onaj digitalni zapis koji sadrži striktno definiran set metapodataka koji omogućava precizno identificiranje ali i zaštitu integriteta zapisa, a koji su sa samim zapisom nerazdruživo vezani«. No, kako tehnološki napredak nužno traži migraciju podataka u novo tehnološko (softversko i hardversko) okružje, nužno je osigurati sustav za upravljanje navedenim zapisima koji će biti sposoban podržavati tehnološku evoluciju svih konstituirajućih dijelova (od sustava pohrane - storage system, tehnologije baza podataka - database technology, do alata za dostupnost - access mechanisms). U tom se smislu opisuje tehnologija mreže podataka (data grid technology), koja omogućava generičko upravljanje infrastrukturom podataka. Ova tehnologija, konkretno njena inačica u programskom paketu naziva Posrednik pohranjenih resursa (Storage Resource Broker - SRB), napose odgovara na zahtjeve zaštite množine reprodukcije zapisa »razbacanih« po mnogim mjestima na Internetu (a ovdje se ciljano navodi primjer takovih podataka t.j. zapisa u mreži baštinskih ustanova), znatno umanjujući rizik od gubitka zapisa. Svjetska Federacija tehnologije mreže podataka osigurava osnovne kapacitete za uspostavu visoko-sigurnosnog okružja za zaštitu autentičnih reprodukcija (kopija) zapisa. Radi se o potpuno razvijenome softveru čiji su začetci osmišljeni prije 8 godina i koji se od tada permanentno razvijao. Moore, sukladno svojoj profesiji, u članku iznosi i cijeli niz tehničkih podataka i mogućih rješenja glede same arhitekture programa za mrežu podataka (data grid). Skupina pak arhivista (Margaret Hedstrom, Christopher Lee, Judith Olson, Clifford Lampe) istraživala je viđenje korisnika o tome što je kod digitalnih zapisa vrijedno sačuvati, i naročito na koji od tri uobičajena načina: konverzijom u format