ARHIVSKI VJESNIK 51. (ZAGREB, 2008)
Strana - 452
Što se tiče dostupnosti arhivskoga gradiva korisnicima, Ketelaar kritizira restriktivnost Pravilnika o korištenju arhivskog gradiva što je opet posljedica kasnijeg razvoja državnih arhiva i tipično hrvatskog zakonodavstva koje u podzakonskim aktima često proširuje i pojašnjava sam zakon, ili ga derogira. Poseban slučaj je postojanje Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima iz 2003. godine (NN 67/2003) koji je, dakle, stupio na snagu poslije Pravilnika o korištenju arhivskog gradiva i bolje pojašnjava objavu gradiva u arhivskom kontekstu. Zakon o pravu na pristup informacijama je u Hrvatskoj novijeg datuma, pa će možda utjecati i na Pravilnik prilikom razvoja ove problematike. I, na kraju izlaganja, Ketelaar se pozabavio omiljenom temom - proaktivni pristup arhiva okruženjima u kojima žive, navodeći primjere poziva općinskog arhiva u Den Haagu javnosti da sudjeluju u oblikovanju foto-kataloga, te stvaranje posve nove vrste obavijesnih pomagala na sustavu web 2.0 od strane Elizabeth Yakel i njezinog tima na Sveučilištu u Michiganu (Projekt »Ekspedicija polarnog medvjeda« vezan uz američku intervenciju u sjevernoj Rusiji 1918-1919). Glavni cilj projekta bio je da se vidi mogu li se sredstva socijalne navigacije koristiti kako bi se olakšala dostupnost arhivskoga gradiva. Oruđa socijalne navigacije su: komentiranje, kolaborativno filtriranje koje omogućuje da se vidi koje su stranice bile posjećene prije pregleda tekuće stranice, bookmarking koji omogućuje posjetiteljima da stvaraju vlastite miniarhive od već posjećenih web-stranica i, što je isto tako važno, komuniciraju s drugim posjetiteljima web-stranica, jer vide tko koristi određene stranice. Rezultat tog pristupa je bio da su korisnici počeli nuditi vlastite dokumente radi priključivanja pojedinim fondovima i zbirkama i da su počeli komunicirati međusobno, putem e-maila, ili čak oči u oči. Dakle, korisnici su se ponašali jednako kao i korisnici u klasičnom arhivu s papirnatim dokumentima, a da pritom, kao i ovi potonji, nisu pokazali razvijenu svijest o mogućnosti korištenja arhivskih web-stranica za pisanje povijesti, što bi, u nekoj daljoj budućnosti ukinulo potrebu za arhivskim čitaonicama i pretvorilo arhiviste u web-administratore, ili, barem dijelom u web-administratore. Inače vrlo ljubazni Ketelaar, u cijelom svom predavanju pokazao je vrlo razvijenu svijest o prevladanosti i zastarjelosti starog modela odnosa arhivist-povjesničar te je ukazao argumentirano na odgovornost arhivista u odnosu prema svim grupama korisnika arhivskog gradiva. Predavanje je završio pokazavši novu knjigu poznatog južnoafričkog arhivista Vernea Harrisa i odrješito rekao: »Arhivi su politika!« Prof. dr. Ivo Banac nastavio je s predavanjem »O svijesti javnosti o otvorenom pristupu javnim informacijama« gdje je ukazao na vrlo loše stanje u tom pogledu u Hrvatskoj. Nakon ručka počeli su s radom tri okrugla stola: »Politička svijest i otvorenost arhiva«, »Javna svijest o otvorenom pristupu javnim informacijama« i treći okrugli stol »Hrvatsko zakonodavstvo o arhivima, dostupnosti i zaštiti privatnosti«. Potpisnik ovih redaka je nazočio okruglom stolu »Politička svijest i otvorenost arhiva«. Dr. Székely je istaknuo primjenu lustracijskog zakona u Mađarskoj koji je ponudio suradnicima bivšeg komunističkog režima (točnije rečeno, obavještajnim službama bivšeg režima) da u tišini odstupe sa svog položaja. Mogli su, naime, u protivnom
