ARHIVSKI VJESNIK 51. (ZAGREB, 2008)
Strana - 353
NDH npr. u odnosu na broj civila. Također, skoro uvijek nedostaje podatak o nacionalnoj pripadnosti osuđenika. U fondu postoji i drugi tip dosjea koji ne sadrži mnogo osobnih podataka o žrtvama (samo ime, prezime, ime oca, eventualno godina rođenja) već je napisana samo presuda određenog suda na obrascu pod nazivom Popis osuda. Izgleda da je taj tip obrasca ispunjavan kasnije, na osnovi nekih drugih podataka, moguće dosjea koji nisu sačuvani, ali ne može se odrediti vrijeme nastanka tih obrazaca jer nisu datirani. Pogubljeni u razdoblju od 1944. do dijela 1945. su većinom osuđeni na osnovi već spomenute Uredbe o vojnim sudovima, čl. 13 i 14., ali osuđenici koji su osuđeni od rujna 1945. na dalje podliježu suđenju prema Zakonu o krivičnim djelima protiv naroda i države, prema kojem se obično krivnja određivala djelovanjem »protiv naroda i države« te tako stoji i u presudama. Takvim osuđenicima su sudili civilni narodni okružni sudovi. U dosjeima nalazimo i nekoliko primjera osuda i zbog dezerterstva iz vojske u inozemstvo (1950.), a neki su osuđeni i zbog kaznenih djela ubojstva i pljačke. Nisu svi osuđenici, dakle, bili politički protivnici vlasti, već su neki bili i obični kriminalci. Budući da dosjei, kako je već navedeno ne sadrže tekst i obrazloženje presude, nisam u mogućnosti dokučiti koliko je osuđenih bilo kažnjeno pravovaljano, a koliko ih je bilo žrtvom poratnog vremena. Koliko je njih uistinu bilo »ratnim zločincima« i »narodnim neprijateljima«? Ipak, kao primjer krivice »narodnih neprijatelja« navodimo dokument OZNE iz ožujka 1945. kojim se dostavljaju podaci o »narodnim neprijateljima« za kotar Zagreb. Uz ime i prezime te mjesto stanovanja optuženih naveden je i opis krivice. Uz dio osoba koji su optuženi kao ustaše te za pojedince optužene za konkretna kaznena djela, opis je krivice u većini slučajeva ipak vrlo kratak: »domobran«, »simpatizer ustaša«, »simpatizer Nijemaca«, »bio predsjednik mjesnog odbora HSS-a, a danas je neutralan«, »vlasnik trgovine mješovitom robom«, »vlasnik trgovine građevnog materijala« itd. 33 Mora se, međutim, naglasiti kako nisu sve osude vojnih i civilnih sudova bile rigorozne. U dosta su slučajeva okrivljeni osuđeni na vremenske kazne, obično uz prisilni rad, konfiskaciju imovine i vremenski određen gubitak političkih i građanskih prava. Ponekad su čak i ustaše, koji su inače bili suđeni po najstrožim kriterijima dobivali blaže kazne. 34 S druge strane, često su blaže presude nižeg suda, npr. Okružnog suda bile preinačavane u smrtnu kaznu od strane Vrhovnog suda. Ironično je što je žalbu zbog strogosti prve dosuđene kazne Vrhovnom sudu često podnosio sam optuženi, a umjesto blaže kazne dobio bi smrtnu. Tako je, na primjer, Bijelić Vasi, čiji se dosje nalazi u istraživanom fondu, kazna od 20 godina prinudnog rada s Iišenjem slobode Okružnog suda Karlovac K-79/49, preinačena presudom Vrhovnog Spisak s kratkim podacima narodnih neprijatelja s područja kotara Zagreb; HR HDA 1941. OZNA, kut. 14, Opunomoćstvo OZNE za kotar Zagreb. Presuda Ivanu Brezovečkom rođenom 1924., pripadniku ustaške vojnice - osuđen na dvije godine prisilnog rada bez lišenja slobode; HR HDA 306. Zemaljska komisija za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača NRH Zagreb (1944-1947), dalje ZKRZ, kut. 26, 82/45.
