ARHIVSKI VJESNIK 51. (ZAGREB, 2008)

Strana - 354

suda Kž 693/49 u smrtnu kaznu strijeljanjem, konfiskaciju imovine i gubitak svih građanskih prava. Uz izrečene osude na smrtnu kaznu, većini osuđenih dosuđivan je i gubitak političkih i građanskih prava te konfiskacija imovine u korist Narodno-oslobodilačkog fronta, kao što se navodi i u članku 17. navedene UVS: »...Kad sud izriče smrtnu kaznu, izreći će u presudi ujedno i gubitak vojničke odnosno građanske časti te konfiskaciju osuđenikove imovine u korist Narodno-oslobodilačkog fronta u suglasnosti s postojećim propisima o konfiskaciji. Ove kazne primeniće sud i kada u težim slučajevima izreče kaznu prisilnog rada i teškog prisilnog rada...«. Kazna se u većini slučajeva vršila strijeljanjem, a u iznimno teškim slučajevima vješanjem.

35 Provedba konfiskacije imovine je ovdje znakovita, jer ako se upitamo koliko je ljudi tako strijeljano i kolikima je oduzeta imovina, dolazi se do zaključka kako je na taj način »narodna vlast« priskrbila sebi značajna materijalna sredstva, kako u nekretninama, tako i u pokretninama. O konfiskaciji imovine saznajemo nešto iz upute ZAVNOH-a vezano uz mjere potrebne pri preuzimanju vlasti u novooslobođenim gradovima: »Upravni odbor Okružnog NOO-a u zajednici sa upravnim odborom Gradskog NOO-a treba da odmah formira izvjestan broj konfiskacijskih komisija koje će konfiscirati, odnosno osiguravati imovinu kod narodnih neprijatelja. Toj komisiji treba dati podrobne instrukcije o načinu i metodama konfiskacije. Konfiskacije se nipošto ne smiju vršiti na prečac, nego polagano, solidno sa potrebnim ispitivanjem. Ni jedna konfiskacija se ne može izvršiti bez presude nadležnog suda (...). Odmah treba uspostaviti u velikim gradovima stambeni ured koji će raspolagati sa stanovima u gradu i vršiti iseljavanje doseljenih ustaških i petokolonaških familija...«.

36 Struktura osuđenika prema pojedinim, gore navedenim kategorijama daje nam slijedeće podatke: što se tiče strukture žrtava po spolu, od 713, stoje sveukupni broj, velika je većina muškaraca - 683 (95,79%), a samo 30 žena (4,21%). Takav broj zapravo ne čudi jer za pretpostaviti je da je veći dio osuđenika ili bio u sastavu OS NDH ili su bili simpatizeri ustaške vlasti, pa je vjerojatnije da su bili muškog roda. Bio je to obračun s većinom osumnjičenih zbog bilo kakve suradnje sa sustavom NDH. Ako se pretpostavi daje veliki dio osuđenika pripadao postrojbama NDH i njihovim simpatizerima, da su se, slomom države i zbog partizanskog napredovanja većinski povlačili prema Austriji i Sloveniji otkuda su bili vraćeni u Jugoslaviju i zarobljeni te daje dio njih prolazio i zaustavljao se u Zagrebu u sabirnim logorima, rezultat spolne strukture žrtava je razumljiv. Među žrtvama je, međutim, bilo i civila kojih je dio vjerojatno naknadno uhićen i sproveden u logore ili zatvore nakon čega su bili osuđeni i pogubljeni. I u tom slučaju, većina je uhićenih osoba bila muškog spola. Čl. 19 UVS. HR HDA 1491. OZNA, kut. 4, 2.21/64.