ARHIVSKI VJESNIK 50. (ZAGREB, 2007)
Strana - 34
Uvod Iza blještavua produkcije i ekskluzivnih javljanja novinara, uloga audiovizualnog arhiva često je potisnuta u drugi plan, a njegova uloga podcijenjena. Do sada se to najbolje očitovalo u nedovoljnoj suradnji novinara i arhivista te nepovjerenju da će materijali koje predaju arhivu biti sačuvani i ponovno dostupni. Tako su novinari i realizatori Informativnog programa stvarali svoje privatne arhive na štetu zajedničkog arhiva kojega su na taj način ostavljali bez vrijednih materijala, najčešće sirovina. Suvremeni život nametnuo je brži ritam u svim čovjekovim aktivnostima te je krilatica »vrijeme je novac« često korištena kao pravilo. Utrka TV kuća za bržim i kvalitetnijim plasiranjem informacija znači moć, gledatelje i novac. Malo tko misli što će biti sutra i ima li informacija (u najširem smislu riječi, a osobito u arhivskom) život poslije smrti. Ostavimo li religiozno promišljanje (i nadanja!) teologiji, život informacije u audiovizualnom dokumentu i te kako je značajan kada prođe njena vrijednost koju joj je donijela aktualnost. Arhiviranje, odnosno primjerena obrada i čuvanje audiovizualnog (dalje: AV) materijala uvijek je pratilo tehnologije stvaranja i emitiranja programa. Tako je i njihova digitalizacija donijela promjene te nametnula i unaprijedila rad AV arhiva pa tako i arhiva Informativnog programa HTV-a. Promjene koje donosi digitalizacija Osnovna i najveća promjena arhiva u digitalnom okruženju bit će nestanak uvriježenog koncepta arhiva kao skladišta vrpci i filmova. Nije na odmet podsjetiti koliko bogatstvo predstavlja arhiv. Tu se prije svega misli na neprocjenjivu socijalnu, kulturnu i povijesnu vrijednost nacionalnog AV naslijeđa zemlje kao i na osiguravanje izvora koji će moći obogaćivati programe svojom objektivnom, dokumentarnom i subjektivnom, nostalgičnom vrijednošću. Imre Ragats, predsjedavajući MTV, Mađarska, u svom izvješću na Administrativnom savjetu EBU 28. 11. 2002. godine rekao je kako su najtrajnije blago MTV Co. njeni bogati arhivi. Bob Collins, pak, koji je 1999. godine bio ravnatelj RTE, na Simpoziju o autorskim pravima u Amsterdamu u srpnju 1999. godine rekao je: Kao javni prikazivači obvezni smo stvarati, čuvati i omogućavati dostupnost materijala koji 1 httD://www.ebu.ch/depaitments/television/new media/archives/iag report sept fin engl,pdf?display=EN ; stranica posjećena 6. veljače 2007. 34