ARHIVSKI VJESNIK 50. (ZAGREB, 2007)
Strana - 35
će našim tvorcima programa i generacijama koje će ih slijediti, ponuditi priliku da bolje sagledaju iskustva našeg doba ... Uz ostalo, ovo znači novu vrstu odgovornosti za našu generaciju, za održavanje, čuvanje i uporabu arhiva. Arhiv će sve više postajati poveznica produkcije i distribucije i preuzimati aktivniju ulogu od one koja mu je bila namijenjena kao spremištu materijala čije je vrijeme prošlo. U digitalizaciji arhiva trebamo imati na umu kako će još jedno izvjesno vrijeme arhivi živjeti u hibridnom svijetu između analogne i digitalne tehnologije u istom trenutku imamo materijale koji su nastali korištenjem nove, digitalne tehnologije i analogne zapise koji se čuvaju na medijima koji zahtijevaju čitače čije vrijeme prolazi. Tu se nameće i otvara pitanje migracije s analognih na digitalne medije koja je dugotrajan, organizacijski složen i skup proces. Bit digitalizacije je čuvati sadržaj, a ne vrpcu, a vječni file može se proizvesti samo putem digitalizacije. Ovdje se izuzimaju filmski materijali za koje vrijedi pravilo nikad ne uništavaj original. Digitalizacija omogućava pristup podacima većem broju korisnika istovremeno, a također osigurava svako kopiranje master (izvornik) izdanja koje se neće izlagati promjeni i brisanju korisnika. Metapodaci prije svega Korištenjem principa jednom zapisuj čitaj mnogo puta, podaci o podacima (metapodaci, metadata) koji se moraju kreirati tijekom unošenja materijala, automatski bi se dodavali u katalog olakšavajući rad arhivistima, što još uvijek nije slučaj. Svi metapodaci, dodatni podaci i komentari moraju se prikupljati na samom izvoru. U praksi se nemaran odnos novinara prema davanju metapodataka pokazao kao jedan od većih problema pri arhiviranju. Bez točnih podataka o mjestu (država, grad, ustanova), vremenu (datum), autorima (novinar, snimatelj, montažer, arhivske snimke), sudionicima (ime, prezime, titula, funkcija) i događaju (naslov, tema priloga ili sirovine), a osobito zanemarivanom podatku o autorskim pravima, dovodi do nedoumica koje troše vrijeme i sredstva za pronalaženje informacija koje su prvotno bile lako dostupne. Ukoliko se metadata ne organiziraju efikasno, proizvest će se »digitalni otpad« (termin norveških kolega). Postojat će velika količina AV zapisa čija će efikasnost ponovnog korištenja biti minimalna i na taj način izgubit će se osnovna vrijednost digitalne produkcije i arhiviranja. 2 http://www.ebu.ch/dcpailments/telcvision/nevv media/archives/iag report sept fin engl.pdf ?displav=EN ; stranica posjećena 6. veljače 2007.
