ARHIVSKI VJESNIK 49. (ZAGREB, 2006)
Strana - 36
Uvod Hrvatsko-slavonsko namjesništvo u Zagrebu (1854-1861) koje većim dijelom pripada razdoblju tzv. neoapsolutizma upravo je u tim okolnostima značajno za povijest hrvatskih zemalja, jer su tada u mnogome oblikovani temelji moderne države, što vrijedi i za područje uredskog poslovanja koje je predmetom ovoga rada. Razdoblje neoapsolutizma u Habsburškoj Monarhiji veže se gotovo uz čitavo desetljeće od 1850. do 1860. i uobičajeno povezuje s nekolicinom značajnih epizoda: od pripremnog razdoblja obilježenog donošenjem Oktroiranog ustava 1849., čime je naznačen razvoj prema jedinstvenom ustroju države sastavljene od krunovina, preko Silvestarskog patenta od 31. prosinca 1851. kojime je otvoreno uveden apsolutizam i ukinut Ustav, a Ministarstvo unutarnjih poslova uzdignuto nad preostalim dijelovima upravnog aparata, da bi završilo epizodom nakon Solferina, s proglašenjem državnog bankrota i vraćanjem Ustava Listopadskom diplomom 1860. Iako se, dakle, već Oktroiranim ustavom 1849. u Habsburškoj Monarhiji krenulo putem jedinstvenog ustroja države, razvoj u tom smjeru ipak nije bio posve istovremen na čitavome području. Rcformne mjere najprije su provedene u austrijskome dijelu Monarhije, gdje su već 1850. osnovana namjesništva na čelu pojedinih krunovina. U ugarskome dijelu Monarhije, nakon sloma revolucionarnog pokreta, uveden je novi administrativno-teritorijalni ustroj, a do 1854. bila je na snazi i vojna uprava. U Hrvatskoj i Slavoniji zemaljskim područjem, u prijelaznome razdoblju 1850-1854., uspostavljena je Banska vlada, a nakon razrade Silvestarskog patenta - Namjesništvo. Silvcstarski patent, razrađen početkom 1853., za Hrvatsku i Slavoniju primijenjen je od 1854., kada je Namjesništvo počelo radom - najprije pod kroatiziranim nazivom miestodérftvo, kao izravnim prijevodom njemačkog izraza Statthalterei, a kasnije upravo pod tim nazivom namjesništvo. Namjesništvo je bilo vrhovna upravna oblast na području Hrvatske i Slavonije za razne poslove - ponajprije za poslove opće političke i redarstvene uprave, ali i za poslove bogoštovlja, nastave, trgovine, obrta, poljoprivrede, te za dio financijskih, graditeljskih, prometnih, pa i pravnih poslova, koji, slično Banskoj vladi dotad, nisu zadirali u djelokrug nekih drugih oblasti (onih tijela koja su bila podređena izravno Beču, kao što je Financijalno ravnateljstvo u Zagrebu i si.). Pored povezanosti s Ministarstvom unutarnjih poslova, Namjesništvo je bilo podređeno i drugim ministarstvima, koja su bila nadležna za navedene poslove. Na čelu Namjesništva bio je namjesnik čije su ovlasti bile značajne, naročito u pitanjima javnog reda i sigurnosti i općenito u redarstvenim poslovima. Namjesništvo je imalo pod sobom novu teritorijalnu organizaciju, sa županijama (njih 5)
