ARHIVSKI VJESNIK 49. (ZAGREB, 2006)
Strana - 276
provođenju određenih mjera zaštite (restauriranju). Postupak identifikacije filmskoga gradiva zahtijeva veliko iskustvo, znanje o arhiviranju filma, poznavanje svjetske i nacionalne povijesti filma, filmske tehnologije i laboratorijskih postupaka u pojedinim fazama razvitka tog medija. Peto poglavlje, Metode i mjere zaštite filmskog gradiva, govori o primarnim i preventivnim metodama zaštite filmskoga gradiva - uvjetima čuvanja i trajne pohrane, identifikaciji filmskoga gradiva i izradbi sigurnosnih kopija. Daje na znanje daje cilj svih mjera zaštite filmskoga gradiva trajno zaštititi i na primjeren način pohraniti izvorne negative slikovnog i zvučnog zapisa filmskog djela, po potrebi ga restaurirati i u takvom stanju trajno čuvati. Osiguranje primjerenih uvjeta pohrane filmskoga gradiva, stalni nadzor temperature i vlage, uz preventivne mjere zaštite, izradba sigurnosnih kopija, pravodobna izradba zamjenskog izvornoga gradiva, produžava trajnost filmske vrpce 100-150 godina. U šestom poglavlju, Zaštita i restauracija filmskog gradiva, autor naglašava da filmsko gradivo, kao i pojedinačno filmsko djelo, nosi sa sobom specifične probleme. Stoga ih je važno točno identificirati i donijeti odluku o postupku jer je pojedino filmsko gradivo često u takvome fizičkom stanju da se mora pravodobno restaurirati. Kada spominje najčešći i osnovni oblik zaštite i restauriranja filmskoga gradiva, autor naglašava izradbu filmske kopije bez intervencija, osim razvijanja i kopiranja. Uz to, spominje i zaštitu i restauriranje filmskoga gradiva za trajnu pohranu, odnosno izradbu kopije koja bi trebala odgovarati svojstvima izvornog negativa. U sedmom poglavlju, Rekonstrukcija filmskog gradiva, obrazlaže se važnost materijalnih i nematerijalnih podataka pri rekonstrukciji filma. Materijalni podaci odnose se na fizički prepoznatljiva, opipljiva svojstva filmskoga gradiva, a nematerijalni na učinak koji ostavljaju na gledatelje (estetski dojmovi, osjećaj ugode, straha, boli, lijepog, ružnog, neočekivanog). Obje su skupine podataka važne u rekonstrukciji filmskog djela. Stoga je temeljna namjena rekonstrukcije ponovno uspostaviti kontinuitet filmskog djela. U osmom poglavlju, Nove elektronske tehnologije - pomoć u restauriranju filmskog gradiva, autor nas navodi na činjenicu da se, sa stajališta filmske arhivistike, u zaštiti filmskoga gradiva moraju primijeniti sve dostupne mjere, metode i novi mediji, a sve u cilju provođenja pravodobne zaštite filmskoga gradiva, sustavnog provođenja preventivnih mjera zaštite i osiguranja optimalnih uvjeta dugotrajne pohrane pokretnih slika. Osim provođenja mjera zaštite i restauriranja filmskoga gradiva, filmski arhivisti nalaze se pred novim zadacima: međusobno povezati filmski medij i digitalnu tehnologiju. Autor naglašava i značenje obrazovanja filmskih arhivista u području digitalne tehnologije kako bi ovladali elektroničkim medijima koji proširuju tradicionalne metode restauriranja i zaštite filmskoga gradiva.
