ARHIVSKI VJESNIK 49. (ZAGREB, 2006)
Strana - 265
Pisanih podataka o povijesti ovog fonda nema, iako se s dosta sigurnosti može tvrditi da je do danas sačuvano gradivo samo jedan njegov segment. Gradivo ovog fonda raspoređeno je u dva svežnja. Prvi svežanj obuhvaća ukupno devedeset i četiri inventara u razdoblju između 1325. i 1397. godine, a drugi ukupno pedeset i osam inventara u razdoblju između 1400. i 1674. godine. U drugom svežnju, kao dodaci se nalaze i prokure iz 1642. godine, jedan sveščić parnica i presuda za razdoblje od 1597. do 1651. godine, skupina oporuka između 1346. i 1694. godine te jedan sveščić raznih isprava između 1545. i 1592. godine. U ovoj knjizi (prvoj od predviđene tri) transkribirano je ukupno šezdeset inventara u razdoblju od 1325. do zaključno 1385. godine. Povijest ovog fonda nepoznata je, a uzroke njegova nastanka nalazimo u odredbama zadarskog statuta po kojima se u točno određenom roku morala popisati sva osobna pokretna i nepokretna imovina svih preminulih građana u točno određenom roku i po točnom obrascu. Za njihovo sastavljanje zaduženi su oporučni povjerenici (commissarii ili fideicommissarii), koje je oporučitelji imenovao u svojoj oporuci. Oni su bili dužni petnaest dana nakon oporučiteljeve smrti popisati svu njegovu imovinu te se pobrinuti o sastavljanju inventara u roku od šezdeset dana. Ako je neka osoba umrla iznenada i bez oporuke s imenovanim povjerenicima, imenuje ih sud (Curia). Statut precizno regulira i obrazac inventara. Inventari su djelo različitih bilježnika. Knjiga započinje predgovorom ravnatelja Državnog arhiva u Zadru Slavka Ražova (7-8), u kojem izlaže kontinuitet nastojanja ove ustanove u egdotici, predstavlja autora i znanstvenike koji su zajedno s njim radili na zahtjevnom tekstu, te zahvaljuje svima koji su doprinijeli da do izdavanja dođe. U Uvodu (914), autor Robert Leljak upoznaje nas sa značenjem, ali i fizionomijom, te poviješću fonda čiji je dio transkribiran. Posebno se naglašava činjenica da inventari nisu objavljeni redom po njihovu inventarnom broju koji su dobili prigodom sređivanja 1960-ih godina, već kronološki po godini sastavljanja inventara. Uvod nam još donosi podatke o datiranju koji je većinom u stilu inkarnacije uobičajenom u zadarskoj kancelariji, po kojemu godina počinje na blagdan Navještenja, odnosno 25. ožujka. Nekoliko inventara sastavljenih izvan Zadra ili u zadarskoj kaptolskoj kancelariji datirani su tzv. Božičnim stilom. Većina inventara sastavljena je latinskim jezikom sa svim osobitostima različitih kancelarija i vidljivim utjecajima mletačke administracije, lokalnoga romanskoga jezičnog idioma, tzv. jadertinskog i drugih italo-romanskih dijalekata. Nastojalo se iscrpno obavijestiti korisnike o načelima kojima su se priređivači teksta rukovodili i poteškoćama s kojima su se susretali. Nakon Uvoda slijedi prilog: Tablica konkordanca inventara prema broju u izdanju i inventarnom broju kao pomoć budućim proučavateljima izvornika (14-15). Znakovi i kratice koji se pojavljuju u tekstu objašnjeni su na stranici 17.
