ARHIVSKI VJESNIK 49. (ZAGREB, 2006)

Strana - 266

Najveći dio (19-367) zauzima šezdeset transkripata inventara koji započinju datumom sastavljanja i datumom predstavljanja u zagradama. Datum predstavljanja je onaj datum kad inventar odlazi pred kneza i kuriju i, pretpostavlja se, daje na pohranu. Nakon datuma, slijedi ime oporučitelja, oznaka njegova socijalnog statusa, te mjesta podrijetla ili boravka što je u izvorniku navedeno na košuljici svakoga pojedinog inventara. Autor je, rukovodeći se time, i u transkriptu učinio isto. Opseg inventara u najužoj je vezi s društvenim i ekonomskim statusom oporučitelja. Dok su inventari siromašnih građana sadržavali ime i prezime i nekoliko redaka skromne imovine, inventari bogatih plemića i trgovaca podijeljeni su na inventare nekretnina i pokretnina. U inventar su uključene i računske knjige i javnobilježničke isprave (instrumenta) koje su pravna podloga posjedovanju imovine i posvjedočuju o poslovnim odnosima i udjelima oporučitelja, dugovanjima i ulaganjima kapitala. Znanstvenici koji se bave istraživanjem ekonomskih prilika i poviješću prava, društvenim odnosima i društvenom strukturom srednjovjekovne komune, upravo u ovim dijelovima mogu pronaći niz podataka važnih za svoj rad. Inventari pokretnina donose popise predmeta u kućanstvu do najsitnijih predmeta za svakodnevnu upotrebu: predmeta osobne higijene, posteljine, donjeg rublja, odjeće, obuće, posuđa, namještaja, slika i nakita. Upravo iz tih dijelova crpimo podatke o svakodnevici čovjeka onog vremena, upotpunjujemo sliku o njegovim potrebama, navikama i duhovnosti. Vrlo su važni za povjesničare umjetnosti i etnografe. U pojedinim inventarima nalaze se popisi knjiga koje je oporučitelj posjedovao. To su zbirke naslova koje sadrže klasične pisce, suvremenu i duhovnu literaturu, a svjedoče o kulturnoj razini i obrazovanju i, možda najupečatljivije, o duhu vremena. Naposljetku, sam jezik inventara, zbog svojih fonetskih, morfoloških i sintaktičkih osobitosti predstavlja izazov lingvistima. Knjiga je opremljena opširnim kazalima osoba (367-406), mjesta (407-418) i stvari (419-458). S obzirom na to da su različiti bilježnici sastavljali različite inventare i ista imena bilježili u nekoliko varijanti, autor ih sve navodi: i ona na administrativnom latinskom i u jadertinskoj varijanti. Isto je i s nazivima mjesta i predmeta. Ovom je knjigom ovaj značajan izvor za zadarsku srednjovjekovnu povijest učinjen dostupnim znanstvenicima i kulturnoj javnosti, čime su autor i Državni arhiv u Zadru još jednom dali vrijedan doprinos hrvatskoj historiografiji, ali i lingvistici (napose onomastici), povijesti prava, ekonomiji, umjetnosti i etnografiji. Dubravka Kolić