ARHIVSKI VJESNIK 49. (ZAGREB, 2006)

Strana - 219

postojanja zaporke ili automatske zaštite od »puzavca« ili zbog toga što je webadministrator tražio njihovo brisanje iz Internetskog arhiva. Ako zanemarimo tehnička ograničenja pohrane, istraživači se mogu naći pred tradicionalnim arhivskim problemom, a to je kontekst: u kojim su okolnostima zapisi nastali, za koga, tko ih je čitao, koje su bile posljedice (ne)čitanja, zašto su se neki zadržali dulje, a neki kraće itd. Jednostavnije - pohrana ne osigurava i intelektualni nadzor nad zapisima, te ne objašnjava širi kulturni, društveni i povijesni kontekst. U sljedećem većem članku u ovom broju, Richard J. Cox donosi pregled rada jednog od pionira američke arhivske znanosti, ali i svoja razmišljanja, dvojbe, pa donekle i fascinaciju Lesterom J. Capponom. Uvodno doznajemo da to divljenje nikako ne proizlazi iz istih ili sličnih stručnih tema kojima su se oba znanstvenika bavila, kao ni zbog istih stavova. Naprotiv, iako razlika od dvije generacije može biti razlogom potpuno različitih tema (jer novo vrijeme naprosto nosi, ako ništa drugo, nove tehnološke momente kojima se valja baviti), Cox naglašava daje Cappon one teme koje su im i mogle biti zajedničke upravo sustavno omalovažavao. Razlike postoje i u samim postavkama: Cappon je arhivistiku uvijek smatrao stanovitom provincijom povjesničara i povijesnih znanosti, dok je Cox drži osnovom za očuvanje kolektivne memorije i vjerodostojnosti. Nadalje, Cappon je bio skeptičan spram tehničkih znanja knjižničara i uvijek je bio spreman odupirati se inicijativama da se edukacija arhivista obogati i tim znanjima; odupirao se i ideji uske specijalizacije, koju Cox više nego zagovara. Usprkos svemu navedenom, Cox Cappona smješta u relativno malu, ali značajnu skupinu arhivista koji su u ranom razdoblju uspostavljanja struke itekako pridonijeli stvaranju korpusa arhivističkog znanja - kako teorijski, tako i praktički. U tom smislu Cox izražava nezadovoljstvo kao i osjećaj nepravde zbog činjenice da se ovaj stručnjaku relativno malo citira. Članak pregledno podastire osnovne podatke iz Capponove stručne i znanstvene biografije, naglašavajući kako je od početka svoje karijere bio sklon upravo znanstvenom radu. Članak Catherine A. Johnson i Wendy M. Duff razmatra odnos istraživačakorisnika arhivskoga gradiva i arhivista, nazivajući taj odnos, sukladno teoriji američke sociologinje Nan Lin, društvenim kapitalom. Naime, uvodno ta teorija definira i razne vrste nematerijalnoga kapitala, koji može biti u obliku znanja, informacija, utjecaja i si., a koji doprinosi bržem i boljem postizanju ciljeva. Odnos istraživača (najčešće povjesničara) i arhivista, upravo je takva vrsta kapitala, budući da se kroz njega povećava mogućnost dosizanja specijalnih znanja koje arhivisti posjeduju. Članak istražuje na koji način istraživači grade taj odnos, ali ispituje i različit pristup koji arhivisti imaju spram korisnika različitih stručnih statusa. Povjesničari su svakako najbrojnija skupina istraživača-korisnika koji se pojavljuje u arhivima. Od ostalih značajnijih skupina, navode se genealozi, pisci, muzejski stručnjaci, profesori i državni službenici. Povjesničari svakako čine najvažniju skupinu budući da objavljeni rezultati njihova rada, temeljeni na iz-