ARHIVSKI VJESNIK 49. (ZAGREB, 2006)

Strana - 215

vladinih tijela, agencija i ustanova, kao i razlozi i načini njihova donošenja, postali potpuno nevidljivi. Međutim, autor naglašava još jednu, za mnoge iznenađujuću činjenicu, a to je da povijest klasificiranja službenih dokumenata tijela državne uprave, osobito dokumenata od krucijalne važnosti za američku povijest, seže od samih početaka američke države - od borbe i postignuća samostalnosti. Ericson je u svom članku iznio vrlo detaljnu povijest pristupa klasificiranju službenih dokumenata, koje ne treba miješati s tajnošću dokumentacije koja je na bilo koji način vezana uz aktivnosti obavještajne zajednice. Tu je povijest podijelio na tri razdoblja: 17741870: od konstituiranja samostalne države do američkoga građanskog rata; 18701940: od građanskog rata do razdoblja pred Drugi svjetski rat; te 1940-2004. Vezano uz prvo razdoblje, na koje se, kako ističe sam autor, idilično gleda kao na doba cvatuće demokracije, odnosno »doba nevinosti«, fascinantna je činjenica da je već drugog dana rada Prvoga (sve)kontinentalnog kongres (prvi saziv američkoga kongresa, koji je donio temeljne odluke i zakone na kojima počiva sama ideja američke državnosti) održano zatvoreno zasjedanje. Za takav je postupak kao razlog (vjerojatno većim dijelom opravdan) navođena raširena mreža britanskih špijuna, ali iz kasnijih zapisa doznajemo daje razlog bila i želja da se u svijet i u američku javnost proslijedi informacija o jednoglasno donesenim odlukama (što nije bio slučaj), što bi za državu u nastajanju politički i psihološki bilo vrlo važno. Dapače, prvi dani samostalnosti obilježeni su radom brojnih tajnih vladinih povjerenstava, zadiranjem u građanska prava na svaku pojavu konflikta, striktno ustanovljenim kaznama za odavanje povjerljivih informacija, a sve s punom podrškom Vrhovnog suda. Čak je i potpisivanje Deklaracije o nezavisnosti obavljeno u tajnosti - sukladno današnjim saznanjima to se čak nije dogodilo 4. srpnja, već 2. kolovoza 1776. Ubrzo potom, osnovano je Tajno vijeće te Vijeće za tajnu korespondenciju. Autor naglašava da američki ustav spominje tajnost samo jediinput, u čl. 1, st. 5, u kojem određuje da Kongres odlučuje o tome koji će se dijelovi njegovih postupaka i odluka držati u tajnosti. Pojam »rođen tajan« (born classified) dugo se vezivao uz Zakon o atomskoj energiji iz 1946., no zapravo ju je prva uvela Washingtonova administracija glede diplomatskih spisa. Ericson napominje kako je već od tih ranih godina vidljiva i indiferentnost Amerikanaca spram takve prakse. Jedan od pokazatelja upućuje na vječnu naviku Amerikanaca da svoje »rano doba« uspoređuju sa zbivanjima u francuskoj građanskoj revoluciji, no, Francuzi osnivaju Nacionalni arhiv već 1790., dok Amerikanci to ne čine sve do 1934. Ni u vrijeme građanskog rata nije postojao razvijen ni formalno utvrđen sustav zaštite osjetljivih informacija. Zanimljivo je da se eventualne odluke po tom pitanju donose samo za odnose s tiskom u ratnim zonama. Najznačajnije obilježje drugog razdoblja jest činjenica daje vojska, tj. vojna uprava preuzela primat kako u uporabi, tako i u osmišljavanju te formaliziranoj