ARHIVSKI VJESNIK 49. (ZAGREB, 2006)

Strana - 214

pretraživačka sučelja radi postizanja bolje učinkovitosti. Studija je pokazala nekoliko činjenica. Do podataka su puno brže dolazili stručnjaci-arhivisti i stručnjaci-informatičari, nego novaci bilo kojeg usmjerenja. Nadalje, obje su skupine postizale puno bolje rezultate na vizualno jednostavnijim stranicama, a pokazalo se da su mnogo učinkovitija obavijesna pomagala sastavljena temeljem EAD-a (Encoded Archivál Description), normiranoga arhivskog opisa. No, unatoč svemu, autor vrlo odlučno zaključuje kako je usprkos napretku medijskog predstavljanja i raspolaganja obavijesnim pomagalima, dobro poznata uloga arhivista u posredovanju prema gradivu samo povećana, a ne smanjena. Posljednji članak u ovom broju pomalo iskače iz okvira uobičajenih stručnih radova, budući da raspravlja o problematici identificiranja ukradenoga arhivskoga gradiva, ali i dokazivanja vlasništva nad njime. Članak je napisao Bruce P. Stark, pomoćni državni arhivist savezne države Connecticut, a temelji se na slučaju krađe iz Državne knjižnice Connecticuta (Connecticut State Library), Hartford, koje je dio i tamošnji državni arhiv, 2000. godine. Autor, budući da je i sam bio sudionikom događaja, podrobno prepričava sva zbivanja, tijek istrage te novinske napise koji su je pratili, no donosi i neke općenite zaključke kojima želi pomoći arhivskoj zajednici u izbjegavanju mogućih sličnih zbivanja. Prije svega, sugerira vrlo dobro poznavanje tržišta i tržišne vrijednosti arhivskih zapisa, zatim traži osviještenost arhivista o tom tržištu kao vrlo unosnom poslu, kao i povećanu zaštitu često traženih zapisa u smislu izdavanja na korištenje vjerodostojnih kopija na drugim medijima. Naglašava i stalnu potrebu za unapređenjem sigurnosnih procedura, povećanog opreza pri nabavi arhivalija kupnjom od privatnih ili pravnih osoba, a napose upućuje na važnost preciznog i savjesnog dokumentiranja svih postupaka s gradivom. Poštivanje svih navedenih čimbenika, osim što će i objektivno umanjiti mogućnost krađe, odnosno preprodaje ukradenih zapisa, ujedno će izgraditi predodžbu o arhivistima i ostalim stručnjacima koji rukuju arhivskim gradivom, odnosno o njihovim ustanovama, kao o predanim stručnjacima i pouzdanim ustanovama dostojnima povjerenja, što će dodatno destimulirati možebitne pokušaje zlouporabe rukovanja gradivom. U broju 68, 1(2005), nakon uvodnika Philipa B. Epparda, u kojem se ukratko predstavlja sadržaj, slijedi niz članaka zanimljivih napose stoga što problematiziraju neke pojave koje se s arhivističkog gledišta dosad nisu sagledavale. Jednu od takvih tema obrađuje članak Timothya L. Ericsona Gradnja vlastite željezne zavjese: slučaj tajnosti u američkoj vladi, gdje Churchillovu metaforu o željeznoj zavjesi iz 1946., koju mnogi tumače stvarnim početkom hladnog rata, koristi u smislu stvaranja zavjese koja, jednako efikasno kao nekadašnja podjela na istok i zapad, odvaja američke građane od njihove vlastite državne uprave. U članku iznosi ozbiljnu zabrinutost da u ime nacionalne sigurnosti broj dokumenata koji se klasificira nekom od vrsta oznake tajnosti, raste do razmjera koji već graniči s fantastičnim, te da su postupci i odluke