ARHIVSKI VJESNIK 49. (ZAGREB, 2006)
Strana - 202
Québec (oba u Montrealu). Uspostavu Kanadskog arhivskog vijeća 1985. Couture smatra šestim važnim događajem koji je omogućio razmjenu iskustava i stručnih mišljenja iz čitave zemlje u važnim pitanjima - od poštivanja fondova (načela provenijencije i prvobitnog reda) do standardizacije, utjecaja novih tehnologija i si. I konačno, sedmi jc ključni događaj 12. međunarodni kongres arhivista održan u Montrealu 1992. godine, jer je potaknuo kanadske arhiviste da preispitaju i iznova identificiraju sastavnice koje čine jezgru discipline. Sljedeći, ništa manje zanimljiv tekst, s naslovom Istraživanje u arhivistici: izvješće o stanju (Research in Archivál Science: a Status Report), 41-67, nastao je iz pera C. Couturea i Daniela Ducharmea, temeljem pregleda četrdesetak članaka na oba jezika (francuskom i engleskom). Pokriva pitanje aktualnih tema na području arhivističkih istraživanja, te kao takve prepoznaje devet tematskih područja: 1. predmet i cilj arhivističkog istraživanja; 2. arhivi i društvo; 3. povijest arhiva i arhivistike; 4. arhivske funkcije; 5. upravljanje arhivskim programima i uslugama; 6. tehnologija; 7. vrste medija i arhivskoga gradiva; 8. arhivsko okruženje i 9. druge specifične teme povezane s arhivima. Svakako, jedan od zanimljivijih akcenata iz uvodnog dijela ovog članka jest navođenje mišljenja koje upućuje na predmet, cilj i metode discipline - kao predmet prepoznaje zabilježenu informaciju (recorded Information), kao cilj - zaštitu i korištenje gradiva na način drugačiji negoli jc to slučaj kod postanka gradiva, te kao posebne metode vidi standarde i pravila, rokove čuvanja, kriterije vrednovanja. Navedena su i razmišljanja koja smatraju da su arhivistička istraživanja važna jer je disciplina tek nedavno zakoračila u to područje. Nakon kratke analize sadržaja svakoga pojedinog istraživačkog područja, od kojih je za naglasiti da se na području arhivskih funkcija autori ograničavaju na teme vrednovanja, zaštite i dostupnosti, slijedi dio koji se odnosi na istraživačku metodologiju. Kao zanimljivo, prepoznato je mišljenje B. Craig prema kojemu su arhivističke istraživačke metode još uvijek previše kvantitativne, a premalo kvalitativne, te se uz to ističe uobičajeni značaj povijesnih metoda. Važan akcent pridat je pokretačkoj ulozi novih, poglavito elektroničkih medija u sferi istraživanja, te se velikim plusom smatra bliskost praktičara i teoretičara na području arhivistike. Članak Gillesa Heona Nacionalni arhiv Quebeca: pamćenje naroda (The Archives nationales du Québec: Memory of a Nation), 69-81, ukazuje na to daje arhivski sustav Quebeca oblikovan sukladno modelu koji su razvili Međunarodno arhivsko vijeće i UNESCO. Prema tome modelu, arhivski sustav mora biti uređen na temelju zakona i mora imati upravljačku strukturu. Sustav, pored toga, mora razvijati strategiju koja teži profesionalnoj standardizaciji i osiguravati diseminaciju arhivske baštine. Ispitujući navedeno, autor prati povijest arhiva u Quebecu od XVII. st. nadalje. Prvobitno korišteni za administrativne potrebe, arhivi su tijekom XIX. st. postali osnovni izvor za povijesna istraživanja. Ovakva percepcija njihove uloge nije nestala sve do 1960-ih i 1970-ih godina. U to je vrijeme
