ARHIVSKI VJESNIK 49. (ZAGREB, 2006)
Strana - 203
osnovana mreža od 21 sveučilišta s arhivističkim programima. Istodobno su se počeli razvijati elementi integriranih spisovodstvenih (dokumentarnih) sustava, a 1969. godine osnovan je i Nacionalni arhiv Quebeca (Archives nationales du Québec: ANQ). Od samoga početka, ANQ je razvijao sve potrebno za ispunjenje mandata vezanog uz čuvanje institucionalnog i kolektivnog (nacionalnog) pamćenja. Osvrćući se na razvoj ovih vidova pamćenja, autor iznosi zanimljive detalje iz arhivske povijesti s područja Quebeca. Carol Couture u članku Arhivsko vrednovanje: izvješće o stanju (Archivál Appraisal: a Status Report), 83-107, prikazuje stanje na području arhivskoga vrednovanja, ističući to kao »plemenitu funkciju«, tj. kao jednu od najvažnijih zadaća suvremene arhivistike, koja traži visok stupanj znanstvene i profesionalne osposobljenosti. Vrednovanje definira kao čin ocjene primarne i sekundarne vrijednosti zapisa i utvrđivanje vremenskih intervala unutar kojih oni zadržavaju vrijednost, a u kontekstu koji poštuje vezu između stvaratelja i zapisa što nastaju tijekom obavljanja njihovih aktivnosti. U prvom dijelu ovog članka, koji je nastao temeljem rezultata poslijediplomskog istraživanja C. Couturea, autor prikazuje izazove s kojima se arhivisti susreću u pitanjima izlučivanja, te kako ih rješavaju, naročito najvažnije doprinose i razvojne etape vrednovanja u četiri zemlje značajne za tu tematiku - Njemačkoj, Velikoj Britaniji, SAD-u i Kanadi. Doprinos Njemačke naziva vrednovanjem radi čuvanja, a pojedine epizode ilustrira karakterističnim podnaslovima - važnost stvaratelja koju predstavljaju radovi Miillera i Meisnera, važnost korištenja, tj. sadržaja za koju je glavni nositelj Zimmermann, te kao posljednje prikazuje epizodu s Hansom Boomsom i marksističkom ljestvicom vrijednosti. Britansku tradiciju sažima pod naslovom - vrednovanje radi izlučivanja (Jenkinson, Griggov odbor), američki doprinos vidi u razvoju kriterija (od Brooksa i Bauera, preko Schellenberga, do novije sinteze Franka Bolesa i Julije Marks Young), a kanadski u prepoznavanju konteksta nastanka kao ključnoga za pitanje vrednovanja arhivskoga gradiva. U drugom dijelu, Couture rezimira načela vrednovanja izvodeći ih iz cjelovitog uvida u teoriju i praksu navedenih zemalja (dokaz o aktivnostima društva u cjelini, objektivna ocjena gradiva izvedena iz vrijednosti suvremenih gradivu, povezanost vrednovanja s drugim arhivskim funkcijama, usklađenost administrativnih i baštinskih ciljeva, usklađenost konteksta i sadržaja). James Lambert u članku Upravljački tim i arhivsko vrednovanje (The Management Team and Archivál Appraisal), 109-117, koji je nastao u okviru rada grupe GIRA, a objavljen 1994. godine u tematskoj publikaciji posvećenoj poslanju arhivista u društvu, analizira što je važno za pristup institucionalnih upravljačkih timova u odabiru gradiva za trajno čuvanje i uopće za bolje razumijevanje problema vrednovanja. Bitna je konstatacija vezana uz nužnost postojanja svijesti dokumentiranja ne samo pojedinih odluka, već i procesa njihova donošenja, te čuvanja dokumenata koji imaju simboličku vrijednost u kolektivnom pamćenju ustanove.
