ARHIVSKI VJESNIK 49. (ZAGREB, 2006)
Strana - 12
Hrvatski arhivi: problemi i motrišta u odnosu na suvremene trendove Iz perspektive ovoga rada prepoznajemo nekoliko kompleksnih, povezanih problemskih cjelina s kojima se susreće arhivska služba u Hrvatskoj. Prema njihovoj naravi možemo ih podijeliti na: zakonodavne, organizacijske i financijske. 1. Problemi zakonske regulative Ovu skupinu problema možemo raščlaniti na tri područja: a) ažuriranje zakonskih propisa u skladu s napretkom informatičke tehnologije i širenjem područja arhivske djelatnosti; b) usklađivanje općih i arhivskih propisa sa zakonima koji reguliraju područje dostupnosti i zaštite podataka; i c) usklađivanje nacionalnih zakona koji uređuju postupanje s informacijama. Brzi razvoj suvremene tehnologije i njezina primjena u radu stvaratelja, napose državne administracije, promijenio je djelokrug rada arhiva, a odrazio se i na arhivsko zakonodavstvo. Automatizacija poslovanja, elektronički spisovodstveni sustavi i sustavi za upravljanje dokumentacijom utječu na tradicionalni okvir životnog ciklusa dokumenata prema novom konceptu »records continuum«. Glavni problemi koje arhivima donosi elektroničko okruženje proizlaze iz velike produkcije zapisa i pitanja njihove dokazne vrijednosti (integriteta i autentičnosti), zaštite i korištenja. 8 Ukoliko nije ažurno regulirano propisima, to područje predstavlja velik problem u radu arhiva. Praksom potvrđena integracija upravljanja zapisima kod stvaratelja i u arhivima, podrazumijeva postojanje zakonskih propisa, stručnih standarda i smjernica. Međutim, uredbe koje reguliraju uredsko poslovanje i provedbeni propisi arhivskoga zakona donose se ili mijenjaju tek nakon pojave tehnoloških rješenja o kojima je riječ. Da bi se ublažile posljedice »kašnjenja« legislative na tom planu, arhivi trebaju aktivno sudjelovati u izradi novih pravnih propisa i stručnih standarda. To se najbolje vidi na primjeru skandinavskih zemalja u kojima arhivi u tom pogledu imaju najšire ovlasti. Osim toga, uvođenje novih tehnologija podrazumijeva aktivniju suradnju arhiva sa stvarateljima gradiva i tvorcima tehnologija radi osiguranja buduće zaštite i dostupnosti elektroničkih zapisa. Rasprave o demokratizaciji društva potaknule su pitanje skraćivanja rokova dostupnosti arhivskoga gradiva. Načelno, na djelu su dvije tendencije, prva zagovara javnu dostupnost gradiva odmah po njegovu nastanku, a druga tek nakon isteka određenog roka. Pritom opći problem predstavljaju propisi koji reguliraju Vodič za upravljanje elektroničkim gradivom s arhivskog stajališta. Zagreb : Hrvatski državni arhiv, 1999., str. 23-25.
