ARHIVSKI VJESNIK 48. (ZAGREB, 2005)

Strana - 84

c(esarove) s(lobode) i kneza pazinskog nodar} koji je pisao glagoljicom na hrvatskom jeziku, gospodin Pernart iz Gorice, ki biše pisar ézikom nemškim

2 i gospodin Ivan iz Krmina, ki bese pisar ézikom latinskim? Sva tri primjerka smatrani su originalima. Nijedan od originala nije sačuvan, već su sačuvana dva prijepisa kurzivnom glagoljicom na hrvatskom, tri prijepisa na latinskom

4 i nekoliko prijepisa na talijanskom jeziku.

5 Prema mišljenju stručnjaka latinski i talijanski prijepisi nastali su na temelju prijevoda hrvatsko-glagoljskih primjeraka. IR jedan je od izvora istarske povijesti, o kojem je dosada dosta pisano. Dosadašnji rezultati povijesnoga prikaza IR, iznijeti u više opširnih radova, kreću se od totalnoga odbacivanja IR kao falsifikata do isticanja njegove velike vrijednosti kao nezaobilaznoga izvora za istarsku srednjevjekovnu povijest. Dok su ga talijanski povjesničari u pravilu odbacivali kao falsifikat,

6 premda su se u svojim radovima ponekad njime služili, a to mišljenje je donekle prihvatio i slovenski povjesničar Milko Kos,

7 kod hrvatskih povjesničara i slavista danas uglavnom prevladava mišljenje daje IR skup različitih isprava o razgraničenjima, nastalih od druge polovice 13. do pred kraj 14. stoljeća, koje je netko (vjerojatno sam pop Mikula iz Gologorice) poslije povezao u jedinstvenu cjelinu, a potomnji prepisivači djelomično izmijenili dodajući ili oduzimajući joj pojedine nebitne dijelove.

8 Sačuvani hrvatskoglagoljski primjerci IR Danas su poznata dva hrvatskoglagoljska primjerka IR: Kršanski (dalje KP) i Momjanski (dalje MP), oba pisana kurzivnom glagoljicom. Prvoga je godine 1546. prepisao, kako u njemu stoji, pop Levac Križanić, kanonik žminski i tinanski, očit oblaču a(posto)lsku i c(esarove) s(lobode) nodar ... iz edne kopie aotentike pokoinoga g(ospo)d(i)na pre Ékova Križanića,

9 a pronašao gaje u Kršanu 1850. Giuseppe de Susanni i poslao posredstvom nekoga, nama nepoznatoga, svog poznanika Ljudevitu Gaju u Zagreb. Danas se čuva u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu pod signaturom R 3677. Momjanski primjerak (dalje MP) f. 30v. 2 Isto. 3 Isto. 4 Vidi: Ljubić, Šime: Razvod istarski u latinskom i talijanskom jeziku, Starine 6/1874. 5 Isto. (> De Franceschi, Carlo: L'Istria nnn Note storiche, Poreč 1879: Isti, Studio critico sull' istrumento della pretesa remubaz.ione di confine del 5 maggio del 1

325 indizione VIII tra il patriarca di Aquileia Raimondo della Torre colmezzo del suo Marchies d'IstriaGuglielmo di Cividale, il Conte Alberto di Gorizia ed Istria, ed I Venez/ćim'.Archeografo triestino, XV/

1885; Camillo De FRANCESCHI, !tastelli della ValdArsia, AMSI 14-15/1898-1899. 7 Kos, Milko: Studija o Istarskom razvodu, Rad JAZU 240/1931. * Bratulić, Josip: Istarski razvod, studija i tekst, Čakavski sabor, Pula, 1978; Branko FUČIĆ: Terra incongnita, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1997. 9 KP, f. 34r.