ARHIVSKI VJESNIK 48. (ZAGREB, 2005)
Strana - 271
»poslovne« uporabe gradiva i njegove buduće uporabe u kulturološke svrhe bilo koje vrste. Ostale Mcphersonove teze koje Upvvard nastoji člankom demantirati jesu: a) teorija records continuuma nije obuhvatila i riješila pitanje dostupnosti gradiva (stoje ujedno i najveća zamjerka); b) inzistiranje na kontekstualnosti i funkcionalnosti unutar records continuum teorije utemeljilo je hijerarhijske, ali prije svega mentalne barijere kod mogućih korisnika; c) teorija records continuuma pretpostavlja da spisovodstveni sustav automatski odgovara i brojnim zahtjevima kolektivne memorije (tj. potrebama korisnika). Upvvard naglašava kako navedeni prigovori imaju još veću težinu ukoliko se zna da se svi navodi kose s glavnim postavkama Australskoga arhivističkoga društva, kojega je on član! On prije svega nastoji opovrgnuti tvrdnju daje teoriju izložio primjenjujući metodiku i terminologiju koja nije razumljiva široj publici. Stoga navodi kratki pregled zbivanja i tekstova koji su prethodili samom izlaganju teorije, 3 smatrajući da su prethodni njegovi radovi te radovi njegove kolegice i suradnice Sue McKemmish pri postavi dotične teorije, a i različita izlaganja i predavanja održana prije same pisane objave, dali dovoljno jasan uvod i temelj. Autor je svoju teoriju temeljio na četirima tzv. dimenzijama: kreiranje, zahvaćanje, organiziranje i »umnožavanje«, koje je prikazao shematski u koncentričnim krugovima. Međutim, on sam taj prikaz rado povezuje i objašnjava ga Rorschachovim mrljama, odnosno, njegovom metodom. 4 Upvvard naime drži da svatko, u bilo koje vrijeme, u bilo kom povijesnom razdoblju, teoriju može tumačiti ovisno o trenutnim uvjetima i okolnostima te da njegov koncept može dati bezbroj odgovora na bezbroj mogućih pitanja. U tom smislu navodi da i dostupnost gradiva nije ograničena samo na neku od navedenih dimenzija, pogotovo da za to nije rezervirana isključivo četvrta, »posljednja« dimenzija, kako izvodeći zaključak iz njegove teorije tumači Macpherson. Slično mu odgovara i na prigovore o baziranosti teorije na kontekstualnosti i funkcionalnosti. Prigovor se naime odnosi na naglašavanje tih dviju odrednica, koje time postaju mentalna ograda uporabi zapisa i na drugi način osim vezano uz dotični kontekst i dotične funkcije. Upward i ovdje pobija prigovore držeći da njegov kritičar preusko i jednoznačno tumači izraz »kontekst« i »kontekstualno« upućujući na pojam »okruženje«, koji rabi prije spomenuti C. Hurley, a koji autor i sam prihvaća i navodi kao primjereniji. 3 Svoju je teoriju u zaokruženom obliku objavio u dvama dijelovima: Post-custodial Principles and Properties, Archives and Manuscripts, sv. 24, br. 2, studeni 1996., 268-285 i Structitration Theory andRecordskeeping, Archives and Manuscripts, sv. 25, br. I, svibanj 1997., 11-35. 4 Metodu je u psihologijskim znanostima promovirao švicarski znanstvenik Hcrman Rorschach 1921., a riječ je o projektivnoj tehnici namijenjenoj ispitivanju strukture i dinamike ličnosti, temeljenoj na osobnom doživljaju mrlja od tinte.
