ARHIVSKI VJESNIK 48. (ZAGREB, 2005)
Strana - 218
Vremeplov - program restauriranih hrvatskih filmova iz fundusa Hrvatske kinoteke u sklopu 51. Festivala igranog filma u Puli, Pula, 16.-24. srpnja 2005. Novi život staroga hrvatskog filma Zaslugom umjetničkoga ravnatelja Festivala igranog filma u Puli Zlatka Vidakovića prošle je godine pokrenut festivalski program Vremeplov, namijenjen prikazivanju restauriranih djela hrvatske filmske baštine iz fundusa Hrvatske kinoteke. Na svakom sljedećem izdanju pulskoga festivala bit će prikazani hrvatski dugometražni filmovi restaurirani prethodne godine. Zbog različitih okolnosti Vremeplov 2005. nije bio dosljedan u toj koncepciji, pa smo uz filmove restaurirane 2004. (Slučajni život Ante Peterlića, Četvrti suputnik Branka Bauera, Putovanje na mjesto nesreće Zvonimira Berkovića, Kuća Bogdana Žižića i Seljačka buna 1573 Vatroslava Mimice) vidjeli i film restauriran 2003. (U gori raste zelen bor Antuna Vrdoljaka), a na festivalu su u sklopu raznih programa posvete prikazani i Hitler iz našeg sokaka Vladimira Tadeja, restauriran 2005., Družba Pere Kvržice istoga redatelja, restauriran 1999., i epizoda Čekati Krste Papića iz omnibusa Ključ, restauriranoga 2004. Projekt pune restauracije originalnih negativa (negativi koji su bili u kameri) i zvučnih zapisa hrvatskih filmova traje od 1995., a cjelokupni projekt Zaštite i restauracije hrvatske filmske baštine još od 1981. Utemeljitelj i nositelj projekta jest Hrvatska kinoteka, odnosno njezin pročelnik Mato Kukuljica, koji od osnivanja Kinoteke 1979. neumorno prikuplja i zaštićuje filmsku baštinu. Projektje započeo 1980-ih presnimavanjem filmova snimljenih na zapaljivoj nitratnoj vrpci (do 1954.) na sigurnosnu vrpcu te prebacivanjem dragocjene neprofesijske filmske baštine s formata vrpce 9,5 mm i 8 mm na format 35 mm, kako bi bili dostupni javnosti, a nastavljen je 1995. punom restauracijom filmova. Zahvaljujući tom projektu, mnogi su filmovi spašeni od potpune propasti. Do sada je restaurirano 40% dugometražnih igranih filmova, 30% dokumentarnih filmova i 70% animiranih hrvatskih filmova, a to sve ne bi bilo moguće bez sustavne financijske potpore Ministarstva kulture. Proces same restauracije i zaštite zasluga je tima koji predvodi filmski tehnolog Ernest Gregl, svojedobno trik-snimatelj i izrađivač specijalnih efekata. Njegov je suradnik filmska tehnologinja Emilija Güstin, a u timu su još čitači svjetla zaposleni u Jadran filmu Branko Popović i Branimir Matulić. Cjelokupni posao kopiranja obavlja se u laboratoriju Jadran filma. U pojedinim fazama pripreme, obrade i konačne ocjene restauracije sudjeluju i djelatnici Hrvatske kinoteke Željko Milat i Carmen Lhotka. Najveći problem pri restauraciji nastao je zbog toga što producenti nisu slijedili zakonsku obvezu izrade zamjenskih negativa produciranih filmova, već su sve kopije radili iz originalnoga, izvornog negativa (na žalost, ta praksa postoji i danas). Posljedično, većina originalnih negativa zbog prevelike je uporabe ostala
