ARHIVSKI VJESNIK 48. (ZAGREB, 2005)
Strana - 195
DOGAĐANJA 2. kongres hrvatskih povjesničara, Hrvatska i Europa - integracije u povijesti, Pula, 29. rujna-3. listopada 2004. U Puli je od 29. rujna do 3. listopada 2004. održan Drugi kongres hrvatskih povjesničara pod naslovom Hrvatska i Europa - integracije u povijesti. Organizator je bio Hrvatski nacionalni odbor za povijesne znanosti, na čelu s predsjednikom Nevenom Budakom, a u suradnji s Filozofskim fakultetom u Puli Sveučilišta u Rijeci, dekan kojega je Robert Matijašić. Organizacijski odbor činili su Irena Benyovsky s Hrvatskoga instituta za povijest, Ivan Jurković i Marija Mogorović Crljenko s Filozofskoga fakulteta u Puli, Tajana Ujčić iz Državnoga arhiva u Pazinu i Elena Uljančić Vekić iz Zavičajnoga muzeja Poreštinc. Ugled ovoga događaja potkrepljuje činjenica da se održavao pod visokim pokroviteljstvom Predsjednika Republike Hrvatske, a s obzirom na temu kongresa supokroviteljstvo je preuzelo, posve očekivano, Ministarstvo europskih integracija Republike Hrvatske. Kongres je započeo u srijedu 29. rujna okruglim stolom na temu Istarski prostor: poluotok, Jadran, Sredozemlje (Historiografska razmatranja od starih »horografija« do današnjih povjesničara). Pritom je Miroslav Bertoša, vodeći autoritet istarske historiografije, istaknuo potrebu novoga kritičkog objavljivanja i obrade istarskih horografa. Drugoga dana trajanja kongresa održan je još jedan okrugli stol na temu Parlamentarna povijest s moderatorom Alexanderom Buczynskim. Slijedila su predavanja na plenarnoj sjednici. Nju je otvorio Robert Matijašić izlaganjem o staroj povijesti hrvatskih zemalja u europskim integracijskim procesima. Zaključio je da je i u starom vijeku hrvatski prostor bio sastavnim dijelom sredozemno-srednjoeuropskih kulturnih krugova, uvijek u intenzivnim doticajima sa susjedima, dok su ograničenja bila samo fizičke naravi. Ranosrednjovjekovno razdoblje hrvatske povijesti obilježeno je odnosom prema dvama središtima najveće političke moći: Istočnom i Zapadnom Carstvu, Bizantu i Francima. Od kraja 10. stoljeća sa zapada napada Venecija, a sa sjevera se javljaju Mađari, o kojima su Hrvati morali voditi računa. Crkveni raskol, reformno papinstvo 11. stoljeća i podložnost ugarskoj kruni odredit će, zaključio je Neven Budak, integraciju hrvatskih zemalja u zapadnoeuropski kulturni krug, ali će vrata istočnom utjecaju ostati i dalje otvorena. U referatu o odnosu Hrvatske i Europe u kasnom srednjem vijeku Zdenka Janeković Römer definirala je stoje Europa u tom razdoblju i stoje ona značila Hrvatskoj. Europa toga doba nije bila u potpunosti konstituiran politički pojam, a kršćanstvo je bilo temeljni integrativni kriterij njezina određenja. Na pitanje stoje Europa značila Hrvatskoj, autorica je odgovorila temeljem hrvatskih srednjovjekovnih izvora i njihova kazivanja o položaju naših zemalja u Europi.
