ARHIVSKI VJESNIK 48. (ZAGREB, 2005)

Strana - 135

2100 (Državni arhiv u Varaždinu) do 160 000 svezaka (Hrvatski državni arhiv).

9 U Sloveniji su te razlike manje i kreću se u rasponu od 1000 do 25 000 svezaka.

10 Arhivske knjižnice mogu biti i iznimno velike. Knjižnica Stockholmskoga gradskog arhiva ima 125 000 svezaka,

11 a knjižnica Državnoga arhiva Češke ima čak 462 000 svezaka.

12 Očigledno je da ove goleme razlike ne proizlaze samo iz objektivnih razloga vezanih uz položaj ustanove osnivača, već upućuju i na neke anomalije koje postoje u gradnji zbirki arhivskih knjižnica. Da bismo ih otkrili, moramo krenuti od nabave i nabavne politike. Nabava i nabavna politika Nabava građe u arhivskim knižnicama vrši se poklanjanjem, razmjenama, kupnjom i izdvajanjem knjižnične građe iz arhivskih fondova. Iznimno se nabavom drži i preuzimanje knjižnica pojedinih institucija koje su prestale s radom a za koje određeni arhivi odluče da im se uz arhivsko gradivo preda i knjižnična građa. U okviru poklona najznačajniji je broj tzv. ciljanih poklona, koji proizlaze iz obveze korisnika arhivskoga gradiva da, nakon objave rezultata svojih istraživanja, odgovarajuću publikaciju pokloni arhivskoj knjižnici. Svi ovi oblici nabave nisu iste vrijednosti i ne utječu jednako na izgradnju zbirki. To se prije svega odnosi na neželjene poklone, dijelove donacija i otkupljenih zbirki, a naročito na gotove zbirke ustanova koje su prestale postojati. Unutar ove građe obilje je literature koja po svojoj provenijenciji ne spada u fond arhivske knjižnice, opterećuje ga, umjetno povećava veličinu knjižnice i zauzima dragocjeni prostor. Preuzete gotove knjižnice predstavljaju najveći problem. One uglavnom ne korespondiraju s fondom knjižnice i njihovo uključivanje u knjižničnu zbirku remeti uspostavljenu ravnotežu i izbalansirane odnose između stručnih i znanstvenih područja koja ona izgrađuje kako u pogledu dubine njihova opsega, tako i u pogledu njihova odnosa prema glavnoj disciplini. Ovisno o veličini preuzete zbirke uvijek postoji opasnost da u novonastaloj situaciji prevagu u fondu odnese neko za arhivsku knjižnicu manje važno stručno područje. Kupnja i otkup kontrol i raniji su načini nabave građe. Kako su vezani s financijskim izdvajanjima, pažljivije ih se planira i izvodi. Pogrješke se ipak događaju, a plod su samovolje arhivskih uprava i nestručnoga rada knjižničara. Kod nas, nažalost, ne nalazimo nabavnu politiku kao izgrađen sustav mjera i akcija unutar svih ovih oblika nabave, odnosno osmišljen individualni program jednakomjernoga razvoja zbirke arhivske knjižnice. Postoji samo niz individual9 Statistički ljetopis Republike Hrvatske 2002. Državni zavod za statistiku, Zagreb, 2002., str. 279. Klasinc, P. P.: The wie, Situation and perspective oflibrarian development in archives. Atlanti, 10, 2(2000), str. 151-157. (str. 156). 11 Dahlin, I., Hegstedt, R.: Why not? Libraries in archives. Atlanti, 10, 2(2000), str. 158-161. (str. 161). 12 Satochinova, M.: Central State archives library. Nothing and nobody should be forgottén : on the anniversary ofthe Central State Archives ofCz.ech Republic. Prag, 2004., str. 97.