ARHIVSKI VJESNIK 48. (ZAGREB, 2005)

Strana - 128

je cjenik za pismene sastave notara - tužbe, prigovore, osude ili druge pismene spise (Reformacije poglavlje 225.).

86 Inače je notar oporuku ili dio oporuke smio pokazati svima kojih se tiče zato uvijek kod sebe zadržava sažetak (abbreviaturam) cijele izvorne oporuke (knjiga III. poglavlje 40.).

87 Točno je propisano sastavljanje oporuke pred notarom - trebala su biti nazočna dva ili tri vjerodostojna svjedoka i jedan od egzaminatora ili jedan od sudaca Velike kurije Šibenika ili jedan od prokuratora (knjiga V. poglavlje 1.). Oporuka napisana vlastitom rukom oporučitelja s navedenim datumom ima vrijednost »kao daje pisana rukom notara«, a knez i kurija odredit će na zahtjev molitelja na koje se odnosi da se »o takvom pismu sastavi javna isprava« (knjiga V. poglavlje 2). Oporuka je bila vjerodostojna samo ako je sastavljena »vjerodostojnom ispravom prema propisima statuta« (knjiga V. poglavlje 7.), a iznimke od pravila pobrojane su u prethodnim odredbama (knjiga V. poglavlja 4., 5. i 6.), kojima je zajedničko da se oporučitelj nalazi izvan grada Šibenika i njegova distrikta.

88 Kolika je bila važnost notara u komunama svjedoči i posebna odredba iz 1449., koja propisuje izbora notara i drugih službenika za vrijeme kuge (Reformacije poglavlje 271 .).

89 I u maloj općini Lastovo, pod vlašću Dubrovnika, nekoliko je odredbi koje se tiču ove teme. Ispočetka je kancelarsku službu obavljao svećenik, vjerojatno lastovski župnik, što je vidljivo iz gl. 29. i 30., u kojima se spominju svećenik (prete) pa notar (nodaro) kao sinonimi. Valjane su sve zabilješke koje se pronađu zapisane »u knjizi Komune Lastova« (in lo quaderno Comun de Lagusta) (gl. 28). Isprave su bile valjane tek kad ih je potpisao knez (gl. 29.),

90 što je ponovljeno i 1376. (gl. 48.).

91 Time je potvrđeno izrazito diskrecijsko pravo kneza, kojega su postavljali središnji organi iz Dubrovnika. Lastovski kancelar (cancilliere dell'Isola) imao je i pravo na nagradu za sastavljanje različitih isprava privatnim osobama prema cjeniku (gl. 181.),

92 što također znači da mu je bila određena plaća; poslije je na Lastovo opet poslan detaljan cjenik kancelarovih usluga (gl. 188.).

93 Kancelar je imao pravo i na svoju kuću (gl. 186.),

94 a nije smio napuštati otok bez dopuštenja dubrovačkoga Malog vijeća (gl. 45.).

95 m Isto, 303-304. 87 Isto, 37, 106. 88 Isto, 151-154. 89 Isto, 326-327. 90 Lastovski statut (preveo Antun Cvitanić), Književni krug, Split 1994., 217, 372. 91 Isto, 225-226. 92 Isto, 317. 93 Isto, 320-321. 94 Isto, 319. 95 Isto, 286.