ARHIVSKI VJESNIK 48. (ZAGREB, 2005)
Strana - 129
Uporaba gradiva u privatne svrhe počivala je na pravnom statusu građana i njihovim osobnim pravima, pa je svatko bio ovlašten rabiti dokumentaciju iz koje su razvidna njegova prava. Notaru se plaćala naknada za sastavljanje različitih vrsta dokumenata, a ponegdje su se u malim općinama, gdje nije bila dovoljno odvojena notarska služba od kancelarske, npr. u Lastovu, i za uporabu gradiva u privatne svrhe vrijedile strože mjere osiguranja ili je bilo veće diskrecijsko pravo kneza - nositelja izvršne vlasti. To se pravo i inače povećava od 16. stoljeća, s učvršćivanjem mletačke vlasti u dalmatinskim komunama, odnosno dubrovačke vlasti na Lastovu, a sve su precizniji propisi koji reguliraju i ograničuju uporabu gradiva u privatne svrhe. 96 Zaključak Gradivo se dijeli prema njegovu stvaratelju. Ako je stvaratelj gradiva knez, kamera ili komunalno vijeće, dakle tijela komune, govorimo o gradivu nastalom u službene svrhe; gradivu nastalom za privatne potrebe stanovnika komune - oporuke, isprave o diobi, prodaji, darivanju, kupovanju i dr. - stvaratelji su upravo građani komune. S razvojem komune 12./13. st. nastaje sve veća količina, kako tekućega, tako i starijega, arhivskoga, gradiva. Životne potrebe stanovnika komune i nastojanje za njihovom pravnom regulacijom dovode do nastanka različitih propisa u knjigama gradskih statuta. Tako je odredbama statuta regulirana i uporaba gradiva. Postoje dva oblika uporabe: uporaba gradiva u privatne i uporaba gradiva u službene svrhe. Tretman obaju oblika uporabe za velik dio gradiva u komunama nije bio bitno drugačiji, a mjere donesene za unaprjeđenje izrade, čuvanja i pripreme gradiva zajedničke su i u interesu obaju oblika uporabe. Statuti razvijenijih komuna, poput Splita i Zadra, u manjoj mjeri Trogira i Šibenika, bogatiji su detaljima koji preciziraju uporabu gradiva u obje svrhe. Za razliku od uporabe gradiva u službene svrhe, što se nije naplaćivalo, za usluge notara pri sastavljanju privatnih isprava bila je propisana točna cijena. Uporaba gradiva u privatne svrhe počivala je na pravnom statusu građana i njihovim osobnim pravima, pa je svatko bio ovlašten služiti se samo onom dokumentacijom iz koje su razvidna njegova prava. Neka iznimna ograničenja sastojala su se u plaćanju naknade notaru za sastavljanje različitih vrsta dokumenata, a ponegdje su se u malim općinama, gdje nije u dovoljnoj bila odvojena notarska služba od kancelarske, npr. u Lastovu, i za uporabu gradiva u privatne svrhe vrijedile strože mjere osiguranja ili je bila veća diskrecijska vlast kneza - nositelja izvršne vlasti. Ta se vlast i inače povećava od 16. stoljeća, s učvršćivanjem mletačke vlasti u dalmatinskim komunama, odnosno dubrovačke vlasti na Lastovu, a sve su precizniji propisi koji reguliraju i ograničuju uporabu gradiva u privatne svrhe. Stulli, 174-176.
