ARHIVSKI VJESNIK 47. (ZAGREB, 2004)
Strana - 214
Tri članka koja slijede potječu iz Afrike i bave se pojmom usmenoga u arhivima. U prvom članku, Every Chair had a Story: Orality, Record and Access, Phaswane Mpa iz Južnoafričke Republike podsjeća nas da svaki zapis ima više nego jednoga autora i govori nam više od jedne priče. Štoviše, sam proces pohranjivanja stvara novi zapis i novu priču. Služeći se konkretnim primjerom radijskoga emitiranja zabilježenih priča, autor ispituje ulogu, identitet, odgovornost i djelokrug rada arhivista te se pita tko je »publika« kojoj oni služe i koja su njezina prava? Nastoji dokazati da su stvaratelji usmene umjetnosti dio te »publike« te predlaže višestruke uloge i odgovornosti za glavne sudionike uključene u procese prikupljanja i obradbe usmene umjetnosti. U drugom članku, So It is African Although They Were Riding It: Samesex Sangomas and the Indegenous Oral Archive, Ruth Morgan iz Južnoafričke Republike opisuje projekt južnoafričkoga Guy and Lesbian Archives (GALA) za stvaranje usmenog arhiva prikupljanjem životnih priča tradicionalnih liječnika, vidara (sangomas), koji su bili uključeni u homoseksualne veze. Cilj je projekta bio zabilježiti iskustva koja su bila marginalizirana u doba aparthejda i još uvijek su marginalizirana dominantnim oblicima usmenih arhiva u kojima je pojam spolnosti općenito tabu, a homoseksualnost kao dio iskustva domorodačke kulture potpuno nepriznata. Treći članak, Engaging OralityWithin the Archivál Discipline - Its Contents and Discontents, Shadracka Katuua iz Kenije kritički je osvrt na položaj usmenoga (što uključuje usmenu predaju i usmenu povijest) u arhivističkim raspravama kojima, kao i u samoj arhivistici, po njegovu mišljenju, dominiraju zapadnjačke pretpostavke. Smatra da usmeni arhivi nisu ništa manje složeni niti važni nego tekstualni arhivi te da upravo u njima leži mogućnost odupiranja domorodačkih društava zapadnjačkoj kulturnoj hegemoniji. Rad Tracy Jacobs i Sandre Falconer u članku Ka Mua, Ka Muri Walking Backwords into the Future - Paths towards Managing Mäori Information in Archives istražuju napore Nacionalnoga arhiva Novoga Zelanda u primjeni politike Maorskoga/ne-Maorskoga bikulturalizma, politike koja podržava principe prihvaćene 1840. dogovorom u Waitangi između britanske krune i Maora. Tim dogovorom Maorima je priznato pravo vlasništva i upravljanja njihovim materijalnim i nematerijalnim bogatstvima, što uključuje i maorsko znanje pohranjeno u arhivima. Otvorena su brojna pitanja: kako se maorsko znanje može identificirati unutar ogromne količine gradiva koje posjeduje Nacionalni arhiv Novoga Zelanda, što vlasništvo i upravljanje ovim znanjem zaista znači i kako može biti provođeno, koje je izmjene potrebno provesti unutar naslijeđenih zapadnjačkih pravnih i arhivističkih principa, nadalje, pitanje arhivističkoga opisa, prava intelektualnoga vlasništva, procesa nastanka zapisa i njegova vrednovanja.
