ARHIVSKI VJESNIK 46. (ZAGREB, 2003.)
Strana - 73
gradiva, obavljena su izlučivanja i napravljeni popisi gradiva od trajne vrijednosti. No, gradivo nikad nije preuzimano u arhiv, iako su arhivski djelatnici više puta u svojim zapisnicima i rješenjima to nalagali. Zapisnicima s nadzornih obilazaka evidentirano je u MOL-u oko 300 dužnih metara gradiva. Tijekom Domovinskoga rata Lički je Osik bio okupiran, i ime mu je promijenjeno u Teslingrad, a MOL je nastavio s proizvodnjom, uglavnom streljiva za vojne potrebe agresora. Nakon oslobođenja zatečeno je gradivo ostalo nezaštićeno, izloženo i štetnim mikroklimatskim uvjetima. Nakon osnutka Državnog arhiva u Gospiću odmah smo nastojali zatečeno stanje sanirati i spasiti preostalo gradivo. U međuvremenu se dogodila i likvidacija poduzeća te prodaja novom vlasniku koji nije nastavio prijašnju MOLovu djelatnost. U tim smo okolnostima uspjeli dogovoriti preuzimanje sačuvanoga gradiva 1966-1990. u količini od 283 kutije, koje se uglavnom odnosi na matične knjige, isplatne liste, obrasce M4, kartone plaća i dosjee radnika. Gradivo nastalo od 1996. do 2002. u količini od oko 8 dužnih metara preuzeli smo u depozit. Jedna od najstarijih poljoprivrednih zadruga u Hrvatskoj je Poljoprivredna zadruga Gacka iz Otočca, koja je slijednica Štedne i pripomoćne zadruge osnovane 11. veljače 1883. Poslije je zadruga mijenjala ime, 1945. u Nabavno prodajnu zadrugu Otočac i 1955. u Opću poljoprivrednu zadrugu Otočac. O radu pismohrane i gradivu od svoga je osnutka skrbio Državni arhiv u Karlovcu. Obavljani su pregledi, sastavljani zapisnici, vršena izlučivanja gradiva, kojeg je prema zapisnicima iz dosjea 1980-ih bilo oko 250 dužnih metara. Gradivo nikad nije preuzeto u arhiv. Redovitim obilaskom pismohrana 2003., Državni je arhiv u Gospiću izvršio nadzor nad pismohranom i gradivom PZ Gacke, sad u stečaju, i utvrđeno je da zadruga posjeduje 34 metara gradiva od 1980., a o starijem gradivu više nema saznanja. Naravno, vrijedno je spomenuti i stvaratelje koji svojim primjerom ukazuju da se u sličnim ili istim okolnostima može o gradivu skrbiti i na sasvim primjeren način. U tom smislu ističem pismohrane Ureda državne uprave u Ličko-senjskoj županiji - Ispostave u Otočcu, Osnovnu školu u Otočcu i Općinu Karlobag, koje imaju odgovarajuća spremišta s uredno složenim gradivom, donesenim normativnim aktima, redovitim izlučivanjem gradiva i korektnom komunikacijom s arhivom. Ovi primjeri upućuju na odnose teorijskoga pristupa arhivskoj struci te stanja i mogućnosti pojedinih područja koja svojom specifičnošću nameću stalnu potrebu da se u okvirima struke učini maksimalno što zahtijeva, zbog zaštite gradiva, veću angažiranost arhivista na takvim područjima od onih u kojima su arhivske ustanove postojale od prije i koje naravno nisu bile izložene ratnim stradanjima. U takvim okolnostima i odnosi arhiva i stvaratelja ili imatelja poprimaju bitno drugačije relacije, a zaštita se gradiva u nastajanju ne može ostvariti bez zajedničke skrbi arhiva i stvaratelja. Da bi ti odnosi i nastojanja bili što učinkovitiji, potrebno je poznavati povijest i strukturu stvaratelja, odnosno povijest institucija koja daje informaciju o
